Začetak dana 15.02. za mene, počeo je još u noći. Savjest me pekla jer sam se na besramanam način okoristio i to kriminalno podlom radnjom. Trgovanje utjecajem. Nisam mogao pajkiti. U državi gdje su političari čistunci i poštenjaci baš ja moram kvariti dojam i biti kriminalac. 
Kratim vrijeme pa na streamu gledam snooker. Jedva sam dočekao jutro. Jutro sunčano. Obveza prema mojim patkicama. Mijenjam im vodu u jezercu a kukuruz dijelim helikopterski. Isto kako ap kupuje glasače sa plaćama i dodacima. Patke neće glasovati glasački. Ali će biti inflacija- jaja i malih pačića. Nakon obveze opet na sport.
 Zrinka slalomira. Savjet. Mora ozbiljno trenirati vende. Na stazi su bile tri. Novost. Bruno Kovačević još uvijek skija na kantama. I blebeće skijaške gluposti kao: ako skijate ovako onda morate.....Kao da smo svi skijaši.
   Da se odmorim od zamornog skijaškog komentatora odem sa Njuškom na prvo kolo Globetke. Prekrasan dan za trku. Staza je bila dijelom blatna pa sam obazrivo trčao jer sutrašnji dan idemo na Ivanščicu.
Za duhovnu pripremu brdske trke gledam u 1 sat UFC. Poslije gledanja makljaže malo sam ubio oko i put pod gume do Žganog vina. U Varaždinu -4, na brijegu -6 uz 30 cm snijega. Njuška je poludio od veselja. Zbog snijega. Uživao je ko prasac u blatu. Odlučio sam da idemo laganini jer je prvo mjesto u kategoriji osigurano. Od 33 apsolutno sam 11. Zadnji smo startali. Njuška je bio naporan. Počeo je diktirati tempo a ja sam bio prisiljen bauljati za njim pa smo preticali bez žmigavca. Prvo neke cure a onda jednu tetu sa kujicom i još neku dečurliju. Po povratku Njuška si dao oduška u snježnom ambijentu a ja sam se malo skijao. Na veoma kratkim skijama. Tenisicama. I tako mi sa skijanja na skijanje druge trke muškog  slaloma. Naši se nisu proslavili. Posebno lacman Rodeš. Naš naporan komentator priča izlizanu priču kako Rodeš ima izvrsne rezultate na treningu. 
 Da i ja na treningu pretrčim kilometar za 2 minute. Sjećam se kad je Rodeš najavio medalju na Olimpijskima u Japanju. Šteta skija i vremena.