Na vatrogasnoj trci dobio sam poruku e-mailom da potvrdim dolazak 30.10. na proglašenje 1. Kupa Međimurja 2025. 
Kako sam ljeti na drugim zadacima nisam obraćao pažnju na taj kup jer je u propoziciji bilo da treba 8 trka za plasman. Bio sam na 6. Kup je osmišljen od 17 trka, kratka i duga staza. Na te trke sam išao samo zbog održavanja primjerene fizičke spreme kad sam odustao od tjednih treninga. Ozljede su učinile svoje pa sam trke u Međimurju koristio istovremeno kao trening i kompeticiju. 
   Međutim. Organizator je odlučio da se može i sa 5 trka plasirati i eto mene na 3 mjestu u kategoriji. Zaboravio sam kad sam bio treći. Treba i konkurencija imati nekakvu zadovoljštinu. Varga 16 trka a Cmrečki 8. Nagrade. Podkapa, keramički lončić i medalja. Nakon proglašenja, piva, varaždinski klipići i razni kolači.
   31.10. ujutro rekreativno u šumu. Puna košara crnih truba. I neke male sunčanice. Ispalo 2 kile truba a u kisu 3 litre. Ove zime ne trebamo industrijski kis. 
Priroda je odlučila da još bude toplo. Njuška je našao daždevnjaka pjegavog, koji je još bio aktivan. Ovaj puta ga nije dirao jer je prošli puta povraćao dirajući ga. Klasika sa ručkom u gustoj šumi uz zvučnu tišinu i na mojem prijestolju sunce. Osunčani dio kampa zahvaljujući srušenoj bukvi za vrijeme jakog vjetra otvorilo prostor sunčevim zrakama i mojoj uživanciji. Uz nezaobilazne kobase ispekao sam nam kostanje na pastirski način. Za desert. Popodne na varaždinsko groblje.
01.11 u 21 sat počeo UFC u kojem je sudjelovao naš Delija. Na Dušni dan u 2 sata Delija nije bio delija. Ako imaš staklenu bradu, pored napada treba se znati i braniti.