EU01072013
Pa kada se svi pripremaju za proslavu, ajde da se slavi. Ipak je to povijesni događaj koji će nas povijesno obilježiti. 01.07.13. veselje a možda će biti i plača i plaća.
Kako su nam terminski problemi dolazili, moja predviđanja su se potvrđivala, nisam nigdje pogrešio a ni zgrešio. Sažetak pristupnog veselja često se spoticao na nedoraslosti i nezrelosti potpisanog dokumenta. Nismo još ni ušli a naši vrli potpisnici su odlazili na propitivanje što smijemo a što ne. Pa nam se dogodi gaf da baš na dan pristupa imamo problem da smo potpisali ali bi sad htjeli nešto drugo. I onda se još podjele priznanja za potpis a da se nije ni pitalo što potpis znači.
To sam već napisao da se samo pitalo gdje je olovka.
U širem smisli pristupa, poznato je da zajednica počela sa ugljenom i čelikom i onda je uletjelo zajedništvo da bude nešto slično kao USA. A to nemože biti. I to sam ne jednom objasnio da zajednička validna valuta a svaka država daje drugačiju društvenu produktivnost. Novac mora imati vrijednosnu podlogu, a tu su i neke anomalije kao inflacija. Kako tu fiziku spojiti ili objasniti, tko je dobio čar a kome gaće na štapu.
Majka svih pitanja ili da li se učimo na svojim greškama ili još gore da smo guske u magli. Nadam se da poštovani Radić ne okreće u grobu.
Tko je stavio na papir što je pozitivna bilanca pristupa a što če nam se obiti o glavu. Uglavnom mene muče neke relacije na koje su se potpisnici i pregovarači /naši/ pozivali i tvrdili kak je to sve bilo strašno teško i kak su učinili grandioznu stvar.
Nisam ni euroskeptik ani ni fob. Ali iščitavajući neke povelje i deklaracije daje neku drugu sliku. Slika je nešto drugačija nego što je mi vidimo. Vidimo ono što su htjeli da vidimo a ne vidimo ono što bi trebali vidjeti. Mnoge zagonetke su pred nama jer se nismo pripremili pa će biti i čuda. Sjetio sam se iznenađenja kod slike Blagovijest od učitelja Leonarda. Na njoj je Leonardo doslikao anđela Gabrijela. Budući se Leonardo iščitava na sve moguće načine zbog svojih tajnih poruka. Na rengen pregledu slika nema Gabrijela.
Pa bi se i nama često moglo dogoditi da ćemo se iznenaditi kao i po deklaraciji EU o komunističkim žrtvama. Po EU oni ne zastarjevaju a neki bi kod nas da zastare, je i još su to potpisali. Sad se neki čudom čude u EU kakva su to čudna čudesa. Biće još izneneđenja i na jednoj a i na drugoj strani.
Relacije koje me muče a tiče se čiste ekonomije, protok kapitala, roba i usluga, radne snage....neke i ne bolje spominjati. Ipak konkretno HEP i fiskalizacija, za neki drugi put.
Idem redom. Kapital, banke tuđe, nisam jednom o tome pisao i o NBH-a, tuđi kapital, koga on prati. Pa prati svoju robu i uslugu. Uostalom mi kapitala nemamo. Stalno nešto posuđujemo. Kad i imamo kakvu bančicu onda politika instalira svojeg bankara da kad nekome treba neki đeparac uzme u toj bančici. Onda neznaš jel se banka zove kak se zove ili je banka Remetinec. U to se nebi štel mešati jer je to ipak posel za institucije sistema. Za robe i usluge ne treba posebno objašnjavati, treba svratiti u naše dučane i zaključiti koji i čiji je lobi. Takozvani uvoz. Izvoz je ekonomska kategorija nepoznata u Hrvata.
Duboki naklon i izvinjenje svima koji izvoze, u njih se u malom dijelu i ja mogu ugurati. Ali što vrijedi kad nam naša izvozna bilanca ni 50% uvozne. Usput ako stavimo u neku koleraciju ispada da izvoznici rade za uvoznike. Što je suludo. Izvoznici nemaju svoj lobi, a ni Javne financije im ne idu na ruke. Svaki uvoz puni vreču bez dna, tj buđet. Nešto carine će sad otpasti iz EU, a iz trečih zemalja puni se blagajna EU sa 75% carine. Jel je netko to problematiziral. Opet će biti problem gdje posuditi lovicu. Baš me zanima da li je napravljena projekcija koliko će faliti u buđetu taj segment.
A radna snaga, i to sam predvidio, EU će uzeti što joj treba a ostali kak je donešeno u pojedinim zemljama, zabrana na par godina, minimum od 7 godina. No ni mi nismo mačji kašalj pa smo uzvratili istom mjerom. Baš su se potukli da dođu.
A jesam se nakritikoval, ipak ima i pozitive. Sad se više neću natezati sa kojekvim budalama i uvjeravati ih u zakon, zakonska rješenja, pravdu i pravicu. Ne iz žepa budem izvadil Treaty i bacil mu ga figurativno u lice. I reči ovako, jesi suveren ali samo do Treaty-a a dalje si nitko i ništa. I Vlada kao i Sabor slobodno neka proljevaju znoj ali opet do potpisa.
Krajna konzekvenca Maastricht, inflacija 3 zemlje+1,5%, proračunski deficit do 3% BDP , javni dug do 60% BDP, pa platna bilanca pa neto dug prema van aj, aj, aj .....jaj, avaj.
Moje iskreno slavlje je bilo da sam otišel izmoliti pomoć.
Ekipica u proširenom sastavu. Na čelu Alc, za njim Petrica, staklenka i glavom ja. Spremimo se na hodoćašće na Bistricu. Svo četvero pograbili bicove i pravac peglaj prek bregova Ilije, Bele do, moderno je kazati krajnje destinacije.
Da imam mira, spojio sam Alca i Petricu neka oni mudruju po putu a staklenka je staromodna vjernica pa ću biti miran i slobodan u svom naumu.
Teško mi je mene definirati kao vjernika. Ja sam između G. Bruna i skolastika.
Uglavnom taj odlazak na Bistricu najviše je zbog moje mame. Onda sam najbliže njoj. Zahvala za njezin trud i strpljenje sa mnom.
Dolaskom prvo, kupim svječice, pa oko oltara da se okrijepim duhovno. Spustim se na kalvariju, zapalim svijeću za sve otišle, a i one koji će morati otići. Obavim sam postaje. Poslije duhovne treba se i tjelesno okrijepiti, uzmem doping /sendvić i domaće pivo/ pa nagazi bic. Natrag umjesto naumljenog brzog povratka, izdajnički se vjetar digao i ništ od zacrtanog vremena.
Petrica Biciklista.
Zadnja izmjena ( Petak, 05 JULY 2013 10:31 )
Kušlanova i Petrova Iz Petrove opet cendraju, nemaju krvi. Pa su mi uputili uhidbeni nalog, bolje reči potjernicu za mnom. Šalim se, lijepo su me zamolili, a mene netreba puno moliti. U taj čas smo skovamo plan, Petrica i ja. Zaključimo da ne bi bilo loše odbicati do Zagreba, budući me ove godine čekaju teške utrke, nekoliko dugih triatlona pa da se napravi nekakav trening. Ponekad treba i trenirati a ne samo ubirati lovorike sa postolja. Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 01 JULY 2013 07:29 ) Prvenstvo Hrvatske u triatlonu
Prvenstvo Hrvatske 22.06. u sprintu. Zašto ne. Vu Varaždinu, pa kak bi to mogel propustiti, ali nemam licencu hrvatsku, imam slovensku i austrijsku. Te ne vrijede. I talijansku nisam mogel dobiti. Dobio sam odgovor da više nisam Leonardo da Varaždin i od sada me zovu licencirani Giovanni Lola Pescatore. Sa naglaskom na srednjem imenu, kao ono Lola bekrija.
Iako sam imao poziv na Ambrož triatlon kod pajdaša ja sam se odlučio za Varaždin. Temelj te odluke je bio tel.razgovor za velecjenjenim kolegom Damirom Živkovićem koji je u suradnji sa glavnim tajnikom pozvao me da budem u Varaždinu da riješimo sitni problem. Doduše ja sam sve jasno i bjelodano opisao pismeno i pisano da sam oštećen u jednom dijelu mog curriculum vitae. Na tu pisanu predstavku nisam dobio odgovor, kada sam ispostavio račun za štetu, ubrzo je stigao poziv na razgovor. Na koji sam uredno došao uređen i obrijan. Dolaskom na Aqua, prvo sretnem kolegu Dikona, član UO, koji ništa nezna o mojoj predstavci.Dok tajnik tvrdi suprotno. Naletim na pozivatelja Živkovića, koji kaže da će mi sve objasniti glavni tajnik, kojeg je nazvao i da će se mi javiti. Čekam pola sata. Ništa. Nazovem ja tajnika, on je na Jarunu i kaže da mi nemože pomoći. Kao da meni treba pomoć. Samo da mi je znati zbog čega su me zvali ???? Pa nisu valjda očekivali da ja za njima cupkam po Aqui ko mali Francek. Takvu sramotu još nisam doživio Samo su potvrdili da je HTS u rasapu, da se nezna ko pije a ko plaća. A da, plaća ugled institucije HTS-a. Bilo bi zanimjivo da sam ja oštetio nekog svog poslovnog partnera i da je on zatražio pismeno obeštećenje. Ja mu ne odgovorim. On me tuži. Ali ga u benevoletnom tel. razgovoru pozovem na sastanak na koji ne dođem ili dođem bez konkretnom stava da mu pružim zadovoljštinu. Vjerojatno bi me smatrao bezveznjakom bez morala i kućnog odgoja. Stoga ljut ko ris na samog sebe jer sam pristao da naprave budalu od mene, odem na olimpijski triatlon. Prvo, jer sam se u Veldenu prisjetio jednog pajdaša koji je odavno zauzeo neko drugo mjesto u svemiru. S njim sam u mladosti puno pokera i prefa odigral. A drugo olimpijski će me ohladiti od ove svinjarije sa sastankom. Treće neću nastupati ni na jednoj trci gdje me se tretira kao individualca u vlastitoj domovini, bez licence a EU mi je potrebna od gornjih tri samo jedna. Ohladio sam se iako je bilo vruče da se na asfaltu mogla peći jaja. U vodi je bilo ugodno, na bicu hladio me je vjetar ali na trčanju je bilo sparno. To trčanje me opet vratilo u Velden na kraj trke, ne na peti kilometar kad mi je direktor trke Werner Uran dao hladnu limenku pive. Ulaskom u cilj zgodna tetka mi dala finišer medalju ali i pola litre točene hladne pive. Posebno zadovoljstvo bilo je proglašenje u Casinu Velden, poznati sponzori, poslovni ljudi iz privrede/ulazimo u EU treba uloviti neke veze za moje proizvode/, javne osobe iz svijeta estrade, predsjednik Austrijskog triatlon saveza, osnivači Alpe Adria kupa. Hannes Burger i Miro Kregar. Zadnji spomenuti bio je prvi u svojoj kategoriji M 50 a poznat je kao Extreme man 2008 kao viceprvak svijeta na Hawajima /10 km plivanja, 410 km bicikla i 84 km trčanja./slika u članku Velden/. Kad ćemo mi imati takvu organizaciju utrka a ne da svaki gura svoje sitne interese, ili opstruira i ono malo korisnog u HTS-u. Taman kad sam završio sa mojim mislima iz prošlosti, prošlo je i 3 sata veselja triatlona. Pospremio sam opremu i popio pivo, hladno, za mog partnera pokeraša. Petrica Naivac, a nisam iz Hlebina. Tema dana H20
20.06.13. Toliko mi fali vremena da bih mogao zaplakati. Plačem i zbog kratkoće dana, poznato je da moj dan svaki dan traje 25 sati. I sad u taj košmar uleti mi Bandić sa suportom, novinar Bilić, dramatičnog i afektiranog postavljanja pitanja. Pored toga pitanje je zdravog razuma i opstojnosti naučnih temelja.
Inače se Bilić proslavio u Temi dana/prije mjesec dana/ sa gostom, bivšim uspješnim premijerom. Koji je preporodio gospodarstvo Finske. Između bezveznih pitanja postavio je glupo pitanje. Kao stručanjak da li nam želite pomoći. Finac je fino odgovorio da ne bi mogao jer ne poznaje našu situaciju. Samo neobrazovan čovjek može zamisliti da srediti gospodarstvo Finske, isti postupak možeš primjeniti u Hrvatskoj, Rusiji, USA ili Zambiji a može i Gambiji. U Temi dana sa Bandićem imao sam dojam da je intervju naručen, uglavnom trebalo je umiriti cijenjene zagrebčance da piju najzdraviju vodu sa tvrdočom garniranu sa toksičnim tvarima... kak je napisao jedan dnevnik. I sad dolazi volej, čim sam se vratio sa trčanja odmah sam kupio novine i pao u iznenađenje, kaže Bandić. No da ne gubim vrijeme zbog ovog gore, nego zbog izjave koju već dugo Bandić ponavlja kao Amen poslije molitve. Ja sam ga čuo deveti puta, da je u Zagrebu 3 /tri/ puta manja nezaposlenost nego u Hrvatskoj. I sad je tu nezaposlenost ponovio ničim izazvanim, valjda sugerirajući da je za to on zaslužan. Namjerno se nisam htio javljati prije, naročito zbog izbora. Čekao sam da se neki stručnjak javi da tu nekritičku tvrdnju demantira. A nije ni ministar Ostojić ni njegova ekipa, u predizbornoj kampanji. Morati će to učinitio netko ko ima Bocconi certifikat. Dakle tko je za to zaslužan, netko, pa normalno, tko svako jutro trči. Notorna je činjenica da je Zagreb pored toga što je predgrađe grada koji je odavno u EU /Varaždin= Mali Beč// ipak capital town of CRO. A ko je još zaslužan da je u njemu manja zaposlenost. Pa sve institucije vezane na EU ili neke svjetske, recimo banalne, ambasade, konzulati ,banke, civilna društva etc....neće otvarati svoja vrata u Sračincu ili Špičkovini. Normalnu u capital town, ma kako se on zvao. Zaboravio sam domaće kompanije, recimo INA, sva sjedišta i skladišta je ukinula u provinciji, i u Varaždinu i sve preselila u Zagreb, vjerojatno je onda i zaposlenost porasla u Zagrebu a pala u provinciji. I sad kakvu tu ulogu ima jadnik koji svako jutro trči. Ja svako jutro trčim i radujem se da sam zaposlio sve te ljude u bijelosvetskim institucijama. A za proizvodnost i produktivnost, baš me briga, to je nekaj s čim neznam delati. Nema odmora dok traje obnova. Petrica Poslodav/itelj/ac Velden U među trkama čuo sam se sa kolegom Pavićem i imao sam njegovo dopuštenje da objavim moju kerempuštinu u vezi Ptuja. Pravu svinjariju sam izveo sa Predragom Živkovićem u doba kad su išle kod nas a i u Sloveniji TV emisije Miljunaš ili Milionar. U nedostatku pjesničke Muze nazvao sam Predraga.
Zadnja izmjena ( Srijeda, 26 JUNE 2013 17:50 ) Sjećanje
Prisjetio bih se dvojice koji su prerano otišli, sa kojima sam bio dobar i djelio s njima neke zajedničke projekte. I ugodna druženja.
16.06.13. navršile su se četiri godine kako je otišao bombarder sa Kvarnera, Vladimir Bebić. Što napisati o njemu. Bio je saborski zastupnik sa vehemetnim diskusijama, dijelio je lirske krošeje i lijevo i desno, bio je svoj. Bio je pravi političar, ustvari nije bio jer nije znao lagati. Mnogi su ga doživljavali kao ridikula, nažalost između redaka bila je naša zbilja o ponašanju i vođenju države. O tom netreba posebno. U pokušaju povrata u Sabor, pomagali smo mu potpredsjenik kluba i ja. Da nije bilo sitnih grešaka kod nas lako smo mogli imati jednog sabornika a i Bebić bi u Rijeci imao jedno mjesto da mu nisu nazovi prijatelji i klijentela okrenula leđa. Za politiku trebaš prljavo igrati. Tako da ostaje žal za ugodnim druženjima. Kad sam već u Rijeci prisjetim se rado Dejana. Kakva banalnost sudbine, slučaj, u koji se ne bi moglo povjerovati. A upoznali smo se na literalan način. Bio je vrhunski sportaš a napisao je jedno subjektivno pismo sa objekcijom na naše triatlonske probleme u Savezu, koji su izgleda sada dosegli kulminaciju. To je kad se problemi ne rješavaju, nego dobe latentni status a onda sve odjednom ode sve u ništa. Da se vratim pismu, neznam kako sam uopće došao do njega, uglavnom bilo mi je predugačko, ali početak i prve rečenice odavale su zrelu osobu koja nije mogla rješiti svoje probleme u instituciji. /to je nešto najgore što se može dogoditi na osobnoj ravni/ Na jednom UO spomenuo sam Dejana ali nije bilo nikakve reakcije, spominjao sam i Živkovića Predraga a i Rovinjski triatlon koji je najstariji u Hrvatskoj. Mislim da je prekinut na 15 održavanju. Organizirao ga Nedeljko Javor. Dakle upoznao sam Dejana putem pisma, a formalno upoznavanje bilo je na Jarunu. Bili smo u blizini parkirani, dok sam ja vadio opremu iz auta, u blizini čujem nervozno objašnjavanje nekoj curici kako postaviti bicikl a da se ne sruši. I tako muški glas ponavlja, vidiš kako sada stoji. Pogledam ko je to, Dejan. Ja mu priđem i pitam čiji je. Da li naš ili njihov. Zaćuđen pogled, sjenka preko lica, ćuti. Da razbijem neugodu predstavim se i kažem da sam pročitao njegovo pismu i da nema smisla odustajati od sporta kad je tek započeo. I tako je započeo naš poseban odnos. Sljedila su neka druženja i razgovori, posebno jedno na povratu sa Supetra, na brodu. Susreti su bili na trkama u Kostreni i Rabu. Pamtim ga, da je uvijek poslije trke, iako je bio učesnik, pomagao na demontaži tranzicije. Bio je kompletna osoba. Posebno ga pamtim kad je prestao sa trkama, u zadnoj godini bio je prvak u duatlonu D. Stubici. Došlo je pismo. No došao je i sljedeće godine i opet je bio prvi. A kako je vratio onu moju podvalu, bilo je to kad smo završili sa jednom sjednicom UO u Rijeci. Izlazimo iz Riječkih bazena kad osjetim ruku oko ramena. G. Pichler kako ste. Okrenem glavu prema poznatom glasu. Bok Dejana, pa otkuda ti. Došao sam vam reči da sam sada "vaš". Kako naš. Pa sad sam varaždinac. Ma nemoj a koja je ta koja te oborila, misleći da na narodnu; od kud ti žena odtud si i ti. Dejan se slatko nasmije, nije to. Pa kako onda naš. Zastupam na našem području Vindiju. Bilo mi je drago da se zaposlio a još više da mi je osobno došao to javiti. Obojica su ostavila trajan trag u svom okruženju. P.T. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 16 JUNE 2013 05:39 ) PortorožSubota,08.06.13 Portorož, utrka za slovenski kup u olimpijskoj disciplini. Organizator, najpoznatije novine u Sloveniji "Dnevnik". Organiziraju pored raznih sportskih događanja kroz cijelu godinu, ovaj triatlon i u Čatežu duatlon na kojem su pokrovitelji za proglašenje Slovenskog kupa u obje discipline. Takvu pažnju i promociju triatlona u Hrvatskoj nema. Direktor trke je gđa Nives Roš /na slici/ inače direktor Marketinga, četvrta osoba u hijerarhiji Uprave. Sportski događaj u marini, uključio je sve uzraste od najmanjih, preko triatlona za svakoga, supersprinta. U trkama su se pojavili takmičari iz javnog života, posebno su bili najavljeni bivši osvajaći olimpijskih medalja, najčešće plivaći. Poznati Tahirović ali i judaš Jereb.Glavna trka na kraju događanja u 14 sati. U olimpijskom triatlonu nastupilo je 150 muških a cijela utrka je imala više od 500 takmičara/podatak organizatora/. Vrijeme sunčano, more 19 stupnjeva, bic staza zatvorena, vozi se kroz centar grada i trčanje je po gradu sa ciljem u marini. Tako da je bilo puno publike i navijaća, ono što fali u Hrvatskoj.
Zadnja izmjena ( Petak, 14 JUNE 2013 19:08 ) Dobro jutro
Dobro jutro, sniježna informacija. Snowden. Baš je iznenađujuća informacija.
Činjenica: 09.09.12. napisao sam ispriku za društvene mreže. A za Snowdena, nema ni srednu školu, pa je i imao nivo dostupa podacima. Ništa to ne vrijedi ako nema listu imena onih koji pokrivaju određena područja i onih koji su plaćenici. Kao što je napravio 1968 P. Agee. A prekrivanje preko glave da zaštiti lozinku je čista glupost, mora svaki sat mijenjati lozinku i pored toga znaju gdje se nalazi i što posjećuje. Usput neka promjeni naočale, možda mu ih daju domaćini, da ga i oni imaju na vezi. Vezano za informaciju, Bez veze,,,,,,,,,,,,. Petrica Veznjak Zadnja izmjena ( Utorak, 11 JUNE 2013 04:19 ) |