Malo sam okasnio sa osvrtom na zadnje moje ovogodišnje takmičarsko proglašenje. Trebao sam prikupiti važne podatke. Rezultate, koje sad svi znate ali i sve one koji su bili suport u organizaciji. Ipak da se spomenu, apsolutni pobjednici na 3,6 km Lea Kos i Mario Horvat, na 7,8 km Danijela Krobot i Josip Lacković  i to sa 50 godina. 
Poslije europskih proglašenja, AATC i KTVR kupa, triatlonskih kupova, u oba drugo mjesto, na cross ligi Varaždin, opet drugo mjesto i sada prvo u kategoriji M 60/ 3,6 km/ na međimurskoj cross ligi-Globetka 2015 u četvrtom izdanju, sa progresivnim rastom trkača iz godine u godinu.
   Od 8 termina uspio sam nastupiti na 7, zbog klupskih obaveza prema triatlon klubu HSV Klagenfurt.
Utrka Globetka je u organizaciji AK Međimurje, izvrsno uhodane ekipe na čelu sa M. Dobšom, J.Božićem, D.Nedelkovskim, oni koji su meni vidljivi. Istovremenu su i takmičari kao i njihov predsjednik Stjepan Koraj.
   Zadnja trka bila je 14.11. Poslije trke, proglašenje na čakovečkim bazenima koji su sportski susjedi trkačkim stazama.
Dok su organizatori imali ugodnu dužnost da zbrajaju i oduzimaju naša trkačka vremena, mi smo se morali družiti i mučiti sa delicijama i tekućim pitanjima ako smo htjeli izaći pred glavnu osobu proglašenja koja nas je ovjekovječila. Dolje na članku je njegovo remek djelo.
  Osobno bih se zahvalio za sve nas trkače na organizaciji trke i završnoj svečanosti kao i na fotografiji koju je dobio svaki takmičar ponaosob u nekom kolu kad je bio na stazi.
 Cross liga Globetka 2015, vrijedna je spomena, organizacijski savršeno pripremljena, nije samo sportsko društveni događaj nego ima i prošireni obiteljski dojam. Takmičari su iz raznih sportova, iz šire regije /ima i stranih/ a na proglašenju su dominirali domaći prehrandbeni proizvodi, bolje je reći delicije. Sve u režiji samih takmičara, njihovih prijatelja i poznanika.
Redom ću ih pobrojiti, biću pristran na OPG -Ivanka i Mario Horvat Mali Mihaljevec, sir i vrhnje+ češnjak / trkači/. Kosana mast - Mario Sever i vino iz  Vinarije Danice i Borisa Novak /donio Božić Josip/. Za mene su to bili izvrsni suplementi za poslije trke. Ništa lošiji, dapače izvrsni dodaci za oporavak trkača, klipići 300 kom - Anica Vukelić-, razni kolači- Nina Dobša, Božica Horvat, Lidija Levačići. Ostali donatori su Cvjećarnica Iris Miklavec, Međimurje plin d.o.o., Izrada klišeja Vizija, Design studio Reci da, Vinarija Cmrečnjak / donio Ivan Goričanec/  te pokrovitelji Grad Čakovec i Međimurska županija.  Za jabuke neznam, ali su bile osvježavajuće na jesenskim kolima. Za kraj treba zahvaliti domaćici Vesni Patafta na njezinom trudu kroz sva kola i zadnjem na bazenima.
  Čestitke svima u organizaciji lige i trkačima, sa željom da od ovogodišnijh prebačenih 200 u sljedećoj sezoni prijeđu 300 takmičara.

Slike
T.P.

  14.10.2015-Kratka informacija na Austrijskom triatlon savezu. Moj poredak, 2 mjesto u kategoriji M 60 i 9 mjesto apsolutno.

Am 10. Oktober fand in den Club-Räumlichkeiten von CUS Udine die diesjährige Siegerehrung des “Alpe Adria Triathlon-Cup” statt.

Wir möchten uns bei allen HSV-Athleten herzlich bedanken, die beim diesjährigen “Alpe Adria Triathlon-Cup” teilgenommen haben. Es ist wichtig, dass wir auch international sportlich aktiv sind und mit unseren Sportkameraden aus Slowenien und Friaul sportlich, wie auch als Freunde im Kontakt sind.  Auch 2016 ist eine Weiterführung dieses internationalen Cups vorgesehen!

ÖTRV-homepage-Bericht: www.triathlon-austria.at

slika

        Poslije naporne sezone stiže poziv za proglašenje i ceremoniju KTRV kupa. Mjesto veselja, gdje je bila i zadnja trka, olimpiski triatlon u Faakersee. Točnije taj trialon se zove PANACEO, ali ne volim isticati glavnog sponzora. I tako Fakerci su domaćini 17.09.15. Malo iznenađenje, jer je to četvrtak. A  kada se nešto mora, nije teško. Početak je u 18 sati.
  Mi smo krenuli, u 8 sati, nek je rima. Moja unuka i ja, dobro smo se opskrbili sa ićem i pićem, dvije vrste šunke, sir tilzit /vindija-mali sponzor/ i dobrotama iz vrta. Paprika, paradajz, blitva. Prethodno je unuka u tjednu sve obveze u školi obavila pa je taj dan mogla izostati, vjerojatno i petak.
 A zašto tako rano krećemo. Kao i prošle godine sport smo sljubili sa poviješću i neizostavnim šopingom. Za prošlu smo godinu obišle povijesna mjesta u Sloveniji prije proglašenja u Veldenu, ili destinacije, kak bi rekli turistički pregaoci. Ove smo zajednički odlučili posjetiti samo jedno i to St. Veit, ako izostavim Klagenfurt u kojem sam često /furt/. Mama bi imala uzrečicu, da sam u njemu kuhan i pečen. St.Veit.  Mjesto koje je nastalo u isto vrijeme kad i Varaždin. Sigurno i ranije ali nisu imali licencu, tj pisani dokumenat kad se ih prvi puta spominje. Puni naziv gradića na hrvatskom bi bio Sveti Vid na glini. Da budem točan, posjetiti ćemo Sveti Donat, turistički resort, koji je kraj St Veit. To je dvorac na kamenoj stijeni, 100 m, slično kao u Udinama. Okolica, koloritna ravnica a dvorac na litici. Ne bih mogao opisati kao pitoreskni kraj, jer pogledom sa prilazne ceste ostavlja dojam nestvarne građevine iz nekog SF filma. Taj dojam me nije napuštao ni u trenucima obilaska. Do dvorca vode serpentine kao u Trakošćanu, samo ih ima više. I posebna znamenitost do dvorca po tom serpentinastom putu izgrađene su zidana vrata i obrambene kule. Ima ih 14, svaka je postaja dio Križnog puta. Stijena ujedno simbolizira Kalvariju. Pored vjerske te postaje su ujedno i smrtosne zamke za osvajaće.
   U 15 stoljeću tim krajevima šetali su Turci, više puta, a 1480 g. pala im je vickasta ideja da osvoje Sv. Donat. Tu su ideju  skupo platili. Danas tko želi osvojiti Donat, može birati između žičare ili ići pješice. Krenuti pješice, znači oznojiti se i to veselje košta po osobi 12 €. Donat treba vidjeti, zbog ljudske pameti, graditeljske mudrosti i inovacija.
Autom se može do podnožja Donata, ima malen parking i imali smo sreću što je bio radni dan a bio je skoro pun auta i buseva.
    Krenemo mi na prva vrata, čekiranje. Za osvajaće vjerojatno nisu bila ozbiljna prepreka. Druga su već bila, jer su bila na višoj razini, lijevo stijena, 2 m širok put a desno provalija. Treća prepreka je kula. Veličine, pola naše varaždinske kod Starog grada. Trebalo je osvojiti ulaz, u kuli je bio drveni most, 15 m /postoji i danas/ koji su branioci maknuli ili spalili. Kad su prešli taj prostor, trebali su osvojiti izlaz. No sa kata kule bili su kroz dva otvora gađani sa oružjem, kamenjem. Branioci su se povlačili prema gore a Turci su imali samo dvije mogućnosti. Formalnu ići naprijed ili natrag, stvarno samo naprijed, jer unatrag bi izgubili glavu. Isto su ju gubili ako su išli naprijed. Ako nisu pali kod samih prepreka, odozgora su ih zasipali kamenjem i vrućom vodom. Puškarnice su bile na svaki metar a ispod njih su bili otvori kroz koje su bacali kamenje. Četvrta je kula, ista zamka, u kuli most iznad provalije, sa dodatkom. U stijeni iskopana bočna vrata za obranu. Između četvrte i pete kule mali prošireni prostor za predah napadačima, ako su im odozgora dozvolili. Peta kula bila je nešto teža, za par stotina više mrtvih. Morali su ih bacati u provaliju, preko zidina ili koristiti umjesto mosta u kulama. Šesta kula, ulaz metalna vrata izlaz zaprečen metalnim rešetkama. Kad su ju prošli imali su veći prostor, 200 m2, da se odmore, pregrupiraju, osmisle daljnju strategiju. Sedma kula isto iznenađenje unutra nije bilo mosta. Osma i deveta prepreka su vrata. Deseta je kula, dužine 2,5 m. Kad su je osvojili, pred njima je bila jedanaesta kula, najveća kula. Trokatnica, sva u puškarnicama.
   Dalje nisu prošli, da li je ponestalo osvajaća, morala ili je kula bila kamen spoticanja. Mi smo bez problema nastavili dalje, dvanaesta kula sa samo izljevom za vruću vodu u dužini od 1,5 m. Trinaesta su vrata sa podiznim mostom, rupa u dužini 2,5 m. Četrnaesta vrata, ulaz u donje dvorište dvorca, desno putić vodi do Donata, lijevo prolaz za još jedno dvorište. Prolaz je hodnik od 10 m, prvo metalna vrata a onda prolaz brani veliki drveni trn po sredini, koji se spušta sa kata. Ako se makne trn, može proći samo jedan čovjek. Sljedeće je komora sa topom. Ulaz u sam dvorac kroz metalna vrata poslije kojih se penju 34 stepenice u gornje dvorište. Dvorište 20x30 m, posađeno 6 divljih kestenja i neizbježni bunar, dubine 20 m / stijena je visine 100m/ Obišli oružarnicu sa oružjem i oklopima. Jedan ogroman, piše da je od jednog lokalca koji je bio visok 2,25m. Uspjeli smo sve osvojiti i spustiti se za samo tri sata.
     Pravac Klagenfurt, da se kupi nešto za spominek. Taman parkiran u Radetzkystraße, kad čujem naški. Okrenem se a ono partijska delegacija, po razgovoru zaključujem da idu na bankarski brifing. Krasno /ne u Lici/ a za domaće financ meštre nema posla. Čak i ekonomsku misao uvozimo. Pokvarili su mi dan, ostaje Faakercima da me razgale. 

slika

video  1;   video 2;  video 3

 

 

 The award ceremony „Alpe Adria Triathlon Cup“ takes place on saturday, 10th of october 2015 at 1 p.m. in Udine.

 Location award-ceremony: sport-hall of CUS Udine (near University of Udine) in via Delle Scienze 100.

All competitors are going to be honoured and receive certificates and prizes.

The three best of each age category will receive trophies.

The Top 3 overall will get wonderfull prizes (running-shoes,…)

After the ceremony there will be a dinner.

 Kategorie: Alle

 

     Kao i na Faaker idem rano, poslije 5 sati. Iako mi je trka u 13 i 50, a do Bleda mi treba 3 sata, Idem ranije da zauzmem dobro mjesto za parking. Odmah do tranzicije, budući pada kiša, ako ga ne ulovim na asfaltu ima još jedan parking u blizini ali taj je na livadi a kiša lije pa lije. Nisam bio jedini koji si je zaželio komocije. Parking dupko pun. Iskoristio sam jedno poznanstvo i dobio mjesto za invalida, što u stvari jesam, malo u tijelo malo u glavu.
     Dolaskom, redom se pozdravljam sa domaćinom, Kregar, pa partner sa trčanja u Faakeru, Dečman. I onda moj veliki konkurent, još veći prijatelj, Roman. Koji za trku donio nešto za pokušinu, jer na 05.09 ima rojsni dan. A tu je i šampion u AATC-u kupu, Bojan Trojar, koji mi uredno poslije svake trke pošalje fotke. Ima i naših, Rivalovci, Živković, Žic-Solis. Ja na trci nisam naš. Od kluba sam prijavljen pod zastavom Austrije.
     Plivanje bez neoprena, 22,5 stupnjeva. Voda nije toliko čista kao u Faakeru. Što smo bili bliže sredini jezera to je voda bila sve toplija. Jer se sva silna kiša slijeva potocima u jezero pa su obalne vode hladnije. Kregar tvrdi da je to najljepša trka sa odličnim skokovima / 2 kruga plivanja/. Pale su mi naočale kod skoka tri puta sam ih porihtaval. Uvjeti za trku veoma teški, bic staza baš pred tranzicijom, ima "S" zavoj poslije spusta, pa su tu padovi i kad je suho. Ovaj puta nije bilo ni jednog, jer su se svi taj dio provezli penzionerski. Zrak je bio 16 stupnjeva. Neugodno za bic, ugodno za trčanje. U kategoriji Roman je uspio doći ispred mene, a ja sam bio odmah iza njega, kao na fotki.
T
slika

            Rano krećem iz Vžd, 3 sata, po GPS-u treba 4 sata vožnje, za 230 km. Čeka me mučna trka /vožnja/ kroz Sloveniju. Prosjek 50 km/h. Vozim, ispred mene mjesec, nikad veći i sjajniji. Prijeđem granicu kod Zavrča. Za probu gasim svjetla, okolina izgleda kao da je dan. Mogu se čitati novine. Moj noćni partner, vodi me točno do Faakera. Ujutro me otpratio a na večer... .  Idem na triatlon koji se čekira u 6 i 30. Kad nas ima preko 1000. 9 baterija. Nas Mastera najviše. Mjesto se može svrstati u selo ali nema se dojam provincije, nego metropole. Registracija je u dvorani 30x30 m i još toliko montažne površine, ukupno za 2000 ljudi. U tom centru Arnietz biće 17.09 moje proglašenje.
  Startna linija, dužine, samo 20 m. Gungula i tučnjava na startu, pazim na chip. Jezero kažu 23,5 stupnjeva, pa ne treba neopren. Trka u 9 izdanju i prvi put bez neoprena. Voda je čista, nije tamne boje kao ostala gorska jezera. Ima boju mora. Sunce sja. Plivamo i pokušavamo držati pravac. Struje su jake kao na dionici Šilo-Cikvenica, čas poravnavam lijevo, pa onda desno. Za ukupan dojam fali još samo morski cucak.
 Prva bova odvojila se od sidrišta i nosi ju struja. I bez sata je očito da se je plivačka dionica odužila. Izlaz iz vode. Prvi prolaz se mjeri na 50 m a tranzicija je na samo 1 km udaljena. Montažni most izgrađen preko ceste samo zbog nas. Vrijeme moje iz vode do bicikla ravno 5,11 minuta. Bic staza pitomija od Kraigera, gdje ima uspon od 30 stupnjeva, tu su prepolovnjeni. Tri kruga, nema drafta. Dve opomene, dva žuta, diskvalifikacija. Jedna opomena, 2 minute penalty box. Dobio sam samo usmenu, presporo sam preticao. Na 9,4 km skoro nemoguće od 559 startera a da nisi u nečijoj zavjetrini. 5 sudaca jurca po cesti. Trkačka staza, 2 kruga, prvo uzbrdo onda nizdrdn. Gadna vručina i gadna sparina. Desetoro odustalo. I to sve prekaljeni triatlonci u godinama. Precjenili se, cijelu godinu su se pripremali, neki nisu ni bili na jednoj trci ove godine. Ispred mene doslovce se srušio domaći triatlonac /1963/. Organizacija je odlična tako da je trkačka staza pokrivena sa volonterima i ubrzo je stigla Hitna koja je bila nedaleko. Nastavim dalje trčkarati kad osjetim lagani dodir na ramenu i pozdrav, poznati glas. Stigao me je Mitja Dečman. Nastavimo zajedno, prebiremo po triatlonskim pričama. Njemu se nikud ne žuri. Pametno. Njemu zadnji krug trčanja, meni još jedan. Na Bledu će biti drugačije uloge, ja i dalje starter, on glavni sudac. Tako da ću u 14 dana imati tri olimpijska. Za ovu trku biće dovoljno peto i šesto mjesto u kategoriji da zadržim ukupno drugo mjesto u KTRV.u
  Na olimpijskom 526 startera i 33 štafete, ostali na kraćim distancama 317,  i razna godišta aquatlona oko 500.
video
T