Triatlon klub Varaždin

           Prvo isprika u ime Petrice, u prošlom članku krivo je prenio zaduženje za 200 miljuna $, a bili su EUR-i. Skinuo od Hine, još uvijek stoji ta vijest. Razlika je samo 25%.
Sada kredit od 200 milja, na tri mjeseca, kamata ? Koliko će biti iznos kredita u Novoj.? Minus pristupni fondovi. 
Dvije godine o pola puta. Bolje paše puta pola. Matematički to je jedinica. Izabrani na 4 godine, pola 2 godine. Polovina puta=0,5.ili 1/2. 2x1/2=1.
Ocjena je egzaktna  a ne kao mučenje 23.12.13 premijera od strane Danka Družijanića. Gledao sam, jer očekivao da ću nešto naučiti. A od koga, premijer nema pojma o ekonomiji a DD o novinarstvu.
    Ne može novinar pozvati na razgovor odgovornu osobu, ako o temi ne zna ništa i onda postavlja pitanja sublimirana od kritičara koji su iznosili gole činjenice o stanju našem gospodarstva a premijer lakonski odgovori da o tome neće razgovarati. Pa je ispalo red muljanja, red mantranja/ izraz od premijera/ pa red čitanja /DD/ pitanja, umjesto da ga presluša i zaskoči na lošem postavljenim tezama i objašnjenima. To bi bilo kao da boksać pozove protivnika u ring a onda mu nudi  zamjenske boksaće, da se mlate umjesto njega.
   Mnogi komentatori su oduševljeni kako je DD propitivao premijera. Šteta izgubljenog vremena, barem za mene. Veoma loš intervju.
I najveća greška, umjesto da odmah na početku, premijer iznese ono što smatra da je bilo dobro u 2 godine on vodi intervju i diktira tempo i bira što će odgovarati i što će pitati on novinara DD. Pohvalio se na kraju intervjua, DD nije vladao scenom/ringom/, nije napravio premijera nedoraslog situacije, to je trebao biti bit intervjua.
Ispalo je na kraju, za nezavisnog promatraća koji ne zna pravo stanje, da u Hrvatskoj ima viška meda i mlijeka.
Hrvatska na kraju ništa nije doznala osim obećanja. Kad će konačno jedan novinar pitati o temelju teorije 3+3 za sposobne a za nesposobne 6+6. Dakle i sljepci bi shvatili da u 2 godine dana mora se nešto ispuniti i napraviti.    
    Ograđujem se da budem kritičan prema napravljenom. Na uređenju države. Svima je bilo poznato da su dobili državu u rasulu. Pohvalno je da su počeli uređivati, fiskalizacija, dugovi, brodogradnja...., ali to neće pokrenuti državu. To izgleda kao kad se stari auto svaki dan glanca, a kočnice neispravne, donji postroj u kršu, ćelave gume, motor prolupao.  
A dali je baš pohvalno što čine. Zar im to nije posao, porez netreba samo ubirati od budaletina već od raznih parazita koji šalju firme elegantno u stečaj a oni uskrsnu bogati kao Krez. Ili pohvaliti ih treba kako mukotrpno rade/ srećom ne danonoćno/ samo naporno.
A dali recimo radnik na iskopu kanala, ne kopa svaki dan sumanuto da zaradi crkavicu. I pojede dnevno kalorija zbog napornog rada oko 6000, isto ko i ovi koji najnapornije rade. Predložio bi kad stupe na naporni posao osim imovinske kartice da se i izvažu. Da vidimo obje kilaže.
    DD je nešto pokušao o proizvodnosti,pitanje pogrešnoj osobi. Premijer je njega pitao o proizvodnosti. Pa je DD ipak uspio razumno reči da se ne pita njega već Hrvatska očekuje to od premijera. i onda premijer, kaže recimo novi aerodrom Pleso. Sletaće turisti pa će trošiti hrvatske proizvode. Baš. Da je DD novinar objasnio bi da aerodrom nije proizvodnost, već uslužna djelatnost. A koji naši proizvodi, pa 90 % agro proizvoda se uvozi a ostale potrošne i tehničke robe, uvoz iz Dalekog istoka.
   Biser mu je bio konstatacija da nije bilo dobro u Jugoslaviji. Vraga je bilo, reče. Moram ga demantirati, pa nije se država raspala zbog ekonomije nego zbog politike. Istina je, da nije bilo dobro ako je mislio na vladajuću elitu. Bili su bokci bistrički prema današnjoj državnoj eliti. Nije bilo tolike društvene nepravde a posebno socijalne. Nisi smio samo dirati u politiku i kritizirati. Carevala je šutnja, KZ 133 član i Goli otok. U 80-tima došlo je do promjena, bilo je slobodne riječi. Danas nema Gologa, demokracija puna gladnih ustiju. Nisu građani kopali po kantama. Nije bilo u centralnom dnevniku primjera da neke obitelji, uživaju u 21 stoljeću da mrak rastjeruju uz pomoć svijeća. U Ustavu piše da smo socijalna država. A što se traži, ništa posebno, pravo na rad a ne u sve dužem redu pred pučkom kuhinjom i prebukiranim prenoćištima za beskućnke. Za moje mladosti to sam mogao vidjeti samo u američkim filmovima kao Vojsku spasa/metodisti/. Za nečiju djecu, danas, i unuke to je notorna činjenica.
   Teško mi je to napisati ali današnja garniture su više odvojene od običnog čovjeka nego u Jugoslaviji. Prosipaju empatiju na javnom mjestu/nova demokracija i ne smijemo ih iznevjeriti/ a onda odu u svoje okruženje gdje im ništa ne fali. Žive u svom svijetu otuđenom od običnog čovjeka. Socijalna inteligencija ??
Ekonomske relacije neću dirati jer sam ih nekoliko puta objašnjavao, kratko, centralizirana su bila sredstva, isto kao danas u Zagrebu i zašto Zagreb ima samo 8% nezaposlenosti. A koga zadužuju, pa ne sebe, sebe kadroviraju. Stanje, još tonemo, srećom Marijanska brazda je prilično duboka.
Bila je i čudna koincidencija, prije intervjua, bila je emisija o svemirskim putovanjima, a poslije su išli premijer i DD. Izgubljeni u svemiru.
A kakvog premijera treba Hrvatska, eh neki drugi put. I ovo je previše za čitati.
  Zaključak ću prepustiti Radio Zgb-duhovna misao. 24.12 ujutro. Govori pater Nikola Stanković o djetetu u Betlehemu. Nije govorio o vjeri u Boga nego o vjeri u čovjeka. Misao je završio da je danas na prodaju i čovjek i Bog. Ljepši govor, prisniji i topliji od kardinalovog.
T.

Trnovita 2013 godini je kraj, ne ponovila se.
Moramo se zahvaliti sponzorima, suportu od velikih i malih. Troškove zaboraviti, vidati rane a plan za iduću godinu, staviti u božje ruke. Na kraju sportske balade svima ugodni božićni blagdani. Sportašima izvrsna nova 2014 g. a poslovnjacima bolja od prethodne.  

Ne dirajte mi ravnicu. nego lapsus linguae, ako će me neko ganjati za autorska prava.
Neugodno i nelagodno mi je kad me neko prisiljava da se vraćam u prošlost, dosta mi je da se prisjetim koliko je prohujalo vremena i di sam bil?. Cendram ko artrozni starac.
Ne dirajte mi Hrvatsku centralnu banku/NBH/, sprčkal sam neki osvrt 30.10.10. A radilo se o glupom pitanju, čija je to banka. I prije tog datuma sam kritično pisal. A sad odjednom svi pljuju po mojoj novčarskoj dami. Molim prste dalje od nje, to je moje i samo mogu to ja pipati. A zašto sam odjednom egoista, pa baš se nešto ne sjećam da je bilo kritike, posebno kad je g. Rohatinski bio najbolji guverner banke, centralne na Zemlji. Dugo je trebalo da se progleda.
   A kako se sad dogodio taj kopernitski prevrat. Ničim izazvanim. Naime za 18,19,20 2013 g. zakazana je Izvanredna sjednica Sabora. Dnevni red, neki lex, zastara, tak nešto i neki sitniš, između ostalog 5 točaka za hitni postupak, prvo i odmah drugo čitanje. Mora da je materija jako teška, za mene bi morali dopustiti peto i sedmo čitanje. Tak da bi zaboravil kaj sam pročital kao prvo. Međutim došlo je do nekog nesporazuma, slabo su ispregovarali iza kulisa, pa je promjena Ustava pala na ispitu i ništ od lexa.
   Ali je kreševo nastalo kad je došla točkica o Vijeću o financijskoj stabilnosti. Naziv baš i nije neki obećavajući, ali se dvorana zapalila i udri po bankama ali nisu štedjeli ni moju damu. Od bijesa sam i ja zapalil prikupljeno lišće na dvorištu. Ipak ne mogu dozvoliti da moja dama bude svačija. Jedino je bila dobra stvar da su i obični sabornici /ne samo ekonomisti/ shvatili ulogu naše centralne dame. Prilično je bio glasan gospodin, za kojeg je Čačić rekao da je iz Dubrovnika pobegel kao opatica. I zaredali se prigovori, replike, opomene, stanke, volej odgovori/ to je kad partijski kolega nabaci temu a kolega iz iste partije dere istu kozu/. Neki su upetljali i guvernera, novog, koji se nije ni udostojio da bude prisutan na svojem postavljenju. Po meni je važnije kad guverner odlazi, kuda, recimo bivši. Gdje je otišao, bez ograde kod privatnika. Za to su ga optuživali jalnuši. Bila je i neka ograda sporna a i kuća. Pa kao da sam i ja bio prisutan počeli su spominjati Dostojevskog, ne njega nego Zločin i kazna. Neki su bili duhoviti, pa je naša tragedija nekima je bila to komedija. U koji bi literarni uradak spadao put četvorice iz NBH u biznis klasi po USA, neznam.  
  I onda netko da opravda tu točkicu dnevnom redu, bubne da u našoj Lijepoj našoj bankarski sustav makroekonomski stabilan. Nečime su morali opravdati Izvanrednu sjednicu, a u dvorani po dobrom starom običaju desetak sabornika. Od bijesa sam prekinuo svoju sjednicu. A to mi ne zabranjuje da oponiram sa podacima bankarskog sustava.
  Stabilan, posluju sa dobiti a imaju 4o milijardi kuna ne naplativih potraživanja ??? 56 milijardi kuna je minus po tekućim računima. Posluju sa dobiti ?? A kako se ponaša moja dama, da ja nju pitam. NBH elegantno otpušta 13 milijardi kuna/bankama, ne meni/ za nenaplaćeno i rizik po ne naplati. I to kod 200 milijardi javnog duga i 17 milijardi proračunskog manjka. I najviše potrošili proračunski, ministarstva. Ipak ne će biti čupavo kak sam najavil, uletjeće novih 200 milijuna $. Ima još nešto što me čudi 1 560 000 upisani su u II stup mirovinskog, 960 000 uredno svaki mjesec uplaćuju. Znači li to da 600 000 neuredno uplaćuju. Plaća ? 
  Osvrt, rat su iznijeli najsiromašniji porezni obveznici, isti su sanirali naše banke, prodane, pa ih sada i dalje saniraju/ pune kasice prasice/. Da mogu zarađivati extra profit i isplaćivati bonuse za koje bi i Krez danas pustio suzu koju. Ima sad neka inicijativa da bi vlasnici banaka bili odgovorni za gubitke, opla Dobro jutro.
 Stoga lupajte po bankama ali moju mi damu ne dirajte. Ljubomoran sam
Petrica Ljubomorni

    Za Monty Pythona. Trenutno igra u Zgb.
  Pored toga što neprestano prolijevam žuč, drugo mi i ne preostaje, ponekad se i slatko nasmijem. Obožavam humor gdje akteri sipaju komični urnebesni program a da pri tome ostane smrtno ozbiljni.
  Spasilački program, gospodarski me oduševio. Ako neko misli da me je bacio na koljena. Istina. Ne suštinski, nego što su ga prezentirali oni koji su imali vlast i bili u presudnim trenucima na pravim mjestima. Pa zašto to nisu proveli tada, nego nam sada padaju s Marsa, smrtno ozbiljni. Znači opet ispočetka.
Ozbiljne kandidate koji će nas povesti u nove pobjede, smatram sa rizikom da se ponavljam koji će osim demagogije ponuditi i garanciju bankovnu bez protesta, ako ne uspiju ili nas pokradu. Kao oni trenutno službujući iza lokota.
  A kako zvuči taj spasilački program, prezentacija uvažene bivše ministrice Dalić. Zvuči kao knjiga Postanka. Sve je poznato. A ide redom,1.konkurentnost, 2.izvoz, 3. uvjeti poslovanja 4. uravnotežen proračun. I dodaje:Mi inzistiramo da javni sektor prestane biti kočnica. Pa gdje ta gospođa bila do sada.
   O točkama 1, 3, 4 toliko je pisano da više nema smisla. sve je to kupec lijepih želja, bez konkretnih rješenja. A kolika je ozbiljnost, ponuđenog. Na izvozu. Kao i pitanja postavljena vladajućima. S čime i kako.
  Evo odgovora, jednima i drugima i svima koji misle da će izvoz pomoći. Eurozona, pada joj rast. Za 2014 analitičari iz MMF-a predviđaju rast od 0,6 %. Do 2015 se neće ništa posebno dogoditi a Dalić je sigurna da će u tri godine njihove vlasti biti rast od 3,5%. Dobro, to je ostatak, dok je bila ministar financija, zasipala nas demagogijom i kreditima.
  Ima i jedna čudna konstatacija, kaže da smo se vratili u 2004 statistički, valjda to ide vladajuće. Taj montipajtonski podatak zaslužuje i korektan odgovor. Od 2004 BDP nam je pao 12 %. A to bi značilo da su do sada vladajući toliko osvojili u dvije svoje godine. Ko se tu kiti tuđim perjem.  
Istovremeno D.I.Milošević tvrdi da se ne prestaje smijati na vladin investicijski program za 2014. Kad sam pogledao njihov/HDZ/ program zagrcnuo sam se od smijeha i uhvatio me grč, pa su moji morali zvati Hitnu da ne dođe do arresta. Službujući liječnik je pomislio da imam padavicu jer sam se i sav zapjenio i još nešto....
  U čemu me pogodio istinski smijeh, pa u izjavi da će poduzetnici plaćati PDV po naplati. Dobro, dobro jutro. A pravi urnebes od smijeha je izazvalo saznanje  da je spasilački program, copy paste od EU komisije a izgleda ovako 1.rast i investicije=1 + 2. 2.uvjeti poslovanja i tržište rada= 3. 4.proračun sa naglaskom na kohezijske fondove=4. Oko javnog sektora su jedinstveni. Slažem se i ja.
U svemu tome obol je dao i aktualni premijer, rečeno da Hrvatske ide u pravom smjeru. Dobro, svaki put je dobar ako neznaš kam ideš. Jedini mu je krivo što nije bilo malo brže. Eh, opet smo na početku sa minusom od 2 godine.
   Da dođem k sebi od tih silnih početaka i početnika i da izvjetrim gospodarsku maglu iz glave a i da se riješim varaždinske magluštine odem na breg. Početnički sam trčkaral po bregu i bio nagrađen sa prekrasnim prirodnim ambijentom i sunčanim doživljajem. Prigorec, magla za razgrtati sa ralicom, od četrvrtog kilometra/700 m/ granulo je sunce i pratilo me sve do vrha. Nevoljko sam se vratio doma. U magluštinu, ko guska, u maglu.

Petrica Magla.
video

  Četvrtak je kada se Vlada sastaje. Početak je bio početnički.  
Super, nećemo prodati Poštansku banku, zvanu u Hrvata-Bankomat. Bankomat za odabrane. Uvaženi naš premijer kaže, kak je u ekonomskoj početnici da nešto vrijedi koliko ti netko želi platiti. Pogrešno. To je prilično jednostavno razmišljanje.
  Erste je ponudilo nešto manje od 100 miljuna kuna za Bankomat a moj koncern sa holdingom točno 100. Ipak treba biti domoljub i štititi nacionalni, preostali ponos. Ponudu smo dali bez due diligence. Stoga smo smatrali da 100 lipa zadovoljavajuči i prihvatljivi iznos. Na žalost grubo smo odbijeni kao i Esterovci.
A i zašto bi više nudili kad nam moraju doći. Naime skinimo rukavice, država je u nock downu. Udari gdje stigneš, zašto da se protivnika štedi. Prevedeno uzmi što više, biznis je predatorski kapitalizam. Ako ne žele prodati, doći po kolekciju papira uz kamatu 6-7%. 
Da kraj ne bude početnički. 
Petrica Početnik

     Ništa to nije strašno, mnogi su to puno puta čuli, ja jako rijetko. I to obično nepravedno. Eh a to svi kažu.
 Jednog neodređenog dana stanem je pred špigel i postavim si pitijsko pitanje ko sam ja. Dogurao sam do treće godine FOI-a, shvatim da je puno uloženo vremena i truda, a znanje? Skupim ja krpice vratim se u drugu godinu diplomiram na Višoj i pravac u JNA. Odradim dug domovini, promjenim par firmi, poradim oko obitelji, napravim stan i bacim se u nauku. Kenedijev trg. Nisam uspio nostrificirati diplomu i to na istom veleučilištu. Priznali mi jednu godinu i dodali diferenciju od 5 kolegija. Svejedno sam bio prvi student 87/88 koji je prvi očistio treću godinu i položio dva kolegija iz diferencije. Najčešće sam polagao ispite u predroku, profesori su posebno cijenili studente koji su imali tu hrabrost i znanje. Planski sam odlazio na određena predavanja a kolegije koje sam imao u malom prstu išao sam odmah na ispit. Usput sam trebao raditi 24sata tjedno u GKMeđimurju.Klizno radno vrijeme, prilagodio predavanjima.
   Kolega dođite mi još jednom rekao mi je prof. Mato Grgić za Političku ekonomiju II, niste mi dolazili na predavanje. Uhvatim se ja lijepe riječi. Objasnim mu da sam ja dotepenec sa FOI-a Vžd ali da znam dobro političku ekonomiju kapitalizma i socijalizma. Dobro da vidimo, nismo ništa vidjeli jer je profesor bio nezadovoljan. Dao mi je svoju knjigu i odredio poglavlja koja moram utvrditi i da mu se javim za 15 dana. Uzeo sam knjigu i obećao da ću se potruditi. Knjigu nisam ni pogledao a drugi put sam na veliko zadovoljstvo položio bez problema.
  Drugi slučaj, kolega vidimo se, bilo je kod prof Sharme, indijac. Bio je prodekan i mislim da je imao kćer od nekog poznatog. Kolegij Ekonomika međunarodne razmjene. Isto bez predavanja, ali po slobodnoj mojoj procjeni oko 90% znanja, nisam bio padobranac koji je lovio u mutnom. Događalo se da se izvuku pitanja koje baš znaš. Ulazim mu u kabinet a ono toliko negativne energije i animoziteta, gustog da se mogle rezati nožem. Razlog ni danas neznam, predavanja ili moja sigurnost. Ima ljudi koji vole da se pred njima puzi. Odmah sam znao da ćemo se vidjeti još jednom. Jasno da se i kod mene javila reakcija. U najkraćej dopustivom roku opet se ja vratim. Vidimo se. Treći puta. U životu mi je to bilo isto tri puta. Prvi, zadnji i nikad više. Sad sam imao znanja u nogama 101 %. Na dan ispita dolazim, uvijek sat-dva ranije. Obilazim bojno polje. Hodnik gdje mi je profesor, bacim pogled na njegova vrata i probam proći mentalno kroz njih. Odem u parkić na duhovnu pripremu i vraćam se na ispit pred zakazani termin. Kad profa nabije na vrata obavijest da se ispit odgađa, a ja uzeo slobodan dan u firmi. Virus bjesnoće javio mi se u krvi, pokucam na vrata njegove tajnice/ prodekan/ i otvoreno bez zadrške nazovem trenutnu situacija nedgovornom i indoletnošću. Tajnica me smirila i rekla da je profesor tu /nešto je privatno obavljao u gradu/ i da dođem za sat vremena. U zakazano vrijeme, sad već dobrano nadrndan i svadljiv pokucam kod tajnice. Objasni mi da će me ispitati prof. Škreb. Odem kod njega. Imao je već pripremljena pitanja, ne ona na izvlačenje nego ih je Sharma sam osmislio. Vidim da je onaj animozitet prelio i na Škeba. No koreknost je bila na visini i već prvo pitanje tj odgovor promjenio je ozračje. Na dva ostala pitanja besprekorni odgovori. Škreb mi je postavljao dodatna pitanja. Na kraju me zamolio da pričekam Sharmu, koji će mi upisati ocjenu u index. Mala digresija, poslije moje prezentacije prof. Škreb je otišao u NBH za guvernera. U međuvremenu sam otišao do Maksimirske u Zgb banku promjeniti 10 čekova u cash i isto toliko u Privrednu. To je tada bio hit, jer čekovi su putovali na naplatu po mjesec dana. A kad smo išli na godišnji, platio sam gorivo u Kninu, 6 mjeseci a žena digla cash na Lastovu ravno godinu dana. Koje su to bile godine.
   I tako ja oplemenjen gotovinom, pjevajući na vrata tajnice. Kad ono šamar od Sharme, taj dan 06.04.88, pamtiću da kraja života. Izlazi tajnica na hodnik, potiho zatvara vrata/do Sharminih/, unosi mi se u lice i šapčući mi govori da me je prof. Škreb nahvalio i dao četvorku. Nije mogla odoljeti, govoreći da je zanima koliko mi je Sharma upisao. Otvara index i nevjericom gleda kao i ja, dvojka. Ostala je bez riječi, čak i utjehe a u meni zakuhalo, htio sam upasti u kabinet uhvatiti ga za vrat i dobro protresti, Tada sam imao 92 kile  a taj jadnik oko 60. Kućni odgoj je prevladao, dugo sam se tajnicom gledao bez riječi, uspio sam se joj zahvaliti i podvinuta repa otići doma. Bilo je razloga, još me je čekala četvrta godina a i 14. 03. sam izveo cirkus koji se dugo prepričao u novim generacijama kako je jedan kod Prof. Polovine slomio stolac. I tu je bilo kolega dođite mi opet, na te riječi skočio sam na noge udario stolcom o pod i pukla jedna noga. A riječi koje sam izgovorio, i danas vjerujem da nisu bile moje, profesore vrata su iza mene a prozor je iza vas. Bila je to reakcija na polusatno izlaganje. Troje studenata koji su bili desno od mene,smrzli su se a Polovina mrtav hladan. Kolega zašto se uzbuđujete,progovori Polovina zagrobnim glasom, prolista index, napiše dvojku i sretno. Kad sam izašao kao u snu, okružili me klinci, tapšaju me jer sam taj dan bio prvi koji prošao. Poznato je bilo da se dolazilo i po dvadesetak puta da se kolegij, Suvremene ekonomske teorije položi.
    E, ovo je bio uvod u temu. Proračunu se još nije osušila boja sa šapirografiranih kopija, čekirala se skijanja, pa kad se vratimo isplanirati ćemo ljetovanje kak je bilo prošlih dvije godine. Malo morgen, EK kaže kolega pali ste. Ništa. Piši zadaću ponovo. I zadali okvire. Sada netrebamo Vladu, imaćemo tehničku. Oštri rok u tri godine. Srediti državne financije, ha ha. Inače se to zove rebalans. Dolaze nam na naplatu svi naši marifertluci, privatizacija, strukturne reforme bez reformi, zadnja provedena 2002- mirovinska. Od tada ništa. 2008 kriza a neki se bavili samim sobom i gramzljivošću. Štelanje poslova sa državom. NBH, mantranje HDZ-a o dva kvartala. Pa dajte meni 34 miljardi kuna i dve godine ćemo živjeti ko bubrezi u loju i potonućemo još dublje. Kadroviranje negativne selekcije, podobni ne stručni. Otići na mjesec dana godišnjeg Vlada, dva mjeseca Sabor a u državi nered.
  A zašto smo dobili oštri rok/3 godine/ drugi su imali 6, drugi prilagodba BDP za 0,5% a nama oko 0,9%.godišnje. Biće vatreno. Htjeli ste EU, evo vam je, sve ste potpisali što su zahtjevali. I još se hvale pristupom. Možda je u činjenici da nam pokažu da nemamo prave ljude na pravom mjestu. Ima jedan podatak za prošlu godinu. Neto zarada naših tajkuna je 34,8 miljardi, znači ima se. Nije to neki novac ali na naš BDP to je ogromna suma. Kad nezaposlenost eksponencijalni raste, a novo stvorene vrijednosti nema, odkud tolika zarada.?
  A kako će izgledati novi proračun, veoma jednostavno. Prihodovnu stranu netreba dirati, možda ju čak i umanjiti. Predviđene privatne investicije od 52 miljardi kuna, pusti sanak.  A potrošnu, e tu bi se trebao vratiti par godina unatrag i faliti se esejima koje sam napisao. Biće otužnog rezanja. Savjet, kolega dođite mi opet.
T

    Svaki puta kad se latim mača-pisanja, govorim sam sebi. Budi pri sebi i napiši nešto kratko. I ne uspjevam. Treba mi oduzeti olovku.
O bankama sam sve već napisal i prijedloge nadodaval. ozbiljne a i one radikalne. Bankarstvu jedino kod nas cvatu ruže. Kritika trenutne situacije, badava sad NBH odpušta lovicu, kad banke imaju 7,5 miljardi kuna sa kojima neznaju kud će, prepune su loših pasmana. Nemamo jaku svoju banku i onda trošimo tuđu akumulaciju, a banke odnose i ono malo suptance preostale, sav živi rad a skoro će odnijeti i minuli. Od one propale države, koja je udarena temeljno u Jajcu. Mogli smo ju malo i proslaviti kak je napisal povjesničar T. Jakovina. I to u inat one koja je utemeljena 01.12. Ipak neke koristi sa ovog prostora Balkana, svjetski smo rekorderi po osnivanju država. Dobro da smo ušli u EU jer bi kao doba srednjeg vijeka svaki grad bio država. I sad bi moja munjara o povijesti, e nećeš.
   Idemo u investicije. Kak sam rekel, 9-ti mjesec, biće tsunami. Prošla dva puta 9 mjeseca a djeteta nema. Loša roba, sjeme ništa. Dobro onda javna poduzeća, pa državna, primjer, Elektra digla cijene jer treba provesti strukturne reforme, pa dok su zaposlili šegrte iz svoje partije, uletjeli smo u 2013 i sad odjednom smo uz bok svjetskim dilerima struje. Pače i spušta se cijena. Je, ali sad su nešto krivi privatnici, ne žele raditi, ne žele zapošljavati. Čudno ni inozemni investitori ne žele raditi. Ima ih koji žele ali ti love u mutnom. Pošalju pismo namjere pa ako upali dobro ako ne ne. Zadnji slučaj, Dalmacija vina, nemože se naći kupac. Sve što ćemo prodavati, možemo se nadati dobiti od realne vrijednosti 20 do 50%.
   Pa što je tim investitorima, neznam, možda ih muči profit. Ko će investirati ako ti je profitna stopa manja od kamatne. Vezano za početak. Dodam još inflaciju, izgleda da trebaš biti udaren mokrom krpom. Nisam još upoznal investitora koji svjesno u početku investicije ide u propast. Strani također radi kalkulaciju, a na vidiku gubitak. Skupa država, kojekakvi nameti, naša genijalnost sa parafiskalnim nametima. I još jedno pravilo ili zakonitost, investitor dolazi da zaradi. Naši političari pričaju o investitorima kao sa su to Djedovi Božičnjaci, Mrazevi ili sv Nikole. Baš. Kad nas vide grogirane, teturamo, zar ne, jedva se držimo na nogama i dolaze da uzmu što više. Kapitalizam je predator. uzeće kroz tri četiri godine i tutanj. Ništa nije izgubio, sretan je da je zadržao svoje bogastvo. Pa ni megabogatima nije lako, i oni gube jer nema veće materijalne proizvodnje od štampanja raznih derivata za plaćanje. U ring ulaze samo brzi i spretni. A ako se pomire s našim spretnostima, čeka ih u zasjedi naš pravni sustav i pravna država.
   Evo primjer. Poznati slučaj Maestro, 40 000 EUR-a za kavu. Zvonile talambase, novine televizija.... i odzvonile. Sad kad je presuda konačna, tajac. Ni glasa, svi junaci nikom ponikoše. Ostao presuđen samo kavopija. A ostali, uništili im živote, karijere, priskrbili im boleštine i kak je red, sad je red da država plati svoju packariju, to jest porezni obveznici ali ne oni koji su ih optužili, lažno njih, nisam siguran, desetoro. Da smo pravna država svi koji su sudjelovali u toj blamaži regresno naplatiti od policajaca, tužitelja ili suca. Nebi više samo pakirali nego bi i mislili.
   Da i sad bi neko trebao doći u ovaj nered od katastra, gruntovnice i pravne sigurnosti da investira. Kako je rekao moj kolega po radnom mjestu da se vani uopće o tome ne priča. I te kako, pa nisu investitori, korektni, našli na cesti novac i da ga onda galantno skuckaju kod nas. Dokaz, pa vidi se po investicijama.
Puno zvanih malo odazvanih.
    Za kraj sam ostavio još jednom pravnu državu. Iskreno bih volio da se to nije dogodilo a ni čulo, jer će odjeknuti u EU. Na javki će mi biti moj šogor Till, direkte iz Aachena.. I onda se nadajte da će investitori polomiti ruke i noge da budu prvi od najprvijih u nas.
 Mjesto događaja, Županijski sud Zgb 04.12.13.Svjedoći " kud Ivo tud i ja ". Fabula, Planinska. Da je kojim slučajem to nedajbože film, mislim da bi oboje bez problema u drugom mjesecu 2014 odnesli Oskara AA for Best Actor and Actress. Krucijalna izjava: ja sam ugovor potpisala. Sigurnim glasom i sigurno. Dalje nema potrebe dramatizirati.
    Ne bi bilo loše postaviti pitanje u čemu je razlika političara i recimo poduzetnika.
Kada, koji odgovara. Poduzetnik, ako je vlasnik firme, političar nije pa ne odgovara, ako je član uprave/direktor/, političar nije, poduzetnik ako je odgovorna osoba. E tu sad dolazimo do kafkajanstva, političar uzima najodgovornije plaću, donosi odluke a ne odgovara. Poduzetnik kad potpiše, bolje da je žuti mačak, jer odgovara za potpisano ali i za ono što nije potpisao. Odgovara bez obzira ako nije upoznat sa nekim propisom, to ga ne ekskulpira od krivnje i odgovornosti. Ivek je lukavo ugovor prepustio na potpis svojoj desnoj ruci. Prosječno ozbiljan poduzetnik bi ipak provjerio da li zgrada uopće postoji, kakva je cijena. I da li takva akvizicija potrebna i niz drugih detalja. E ali kad se radi o državnom poslu onda to nije bitno, važno da se na bijeli papir nažvrlja potpis. Ivek će izgleda biti jedini krivac. Pitam se kak će to završiti u krajnoj konzekvenci, da nebude kao i Maestro.
   A od kuda ta neodgovornost. Puno bolesnih ambicija a kompetetnost osrednja ili nikakva. Negativna selekcija zauzme krucijalne pozicije i ode sve k vragu. Zavođenje počinje lijepim obećanjima i snalažljivošću kad krene po zlu, uvijek je netko drugi kriv. Pa do banalnog objašnjenja da je i kod drugih loše. Primjera koliko ti srce želi.
    I nije to umotvorina sadašnjice. Od svih životinja čovjek jedino ima privilegiju da barata riječima, obečanjima, demagogijom, oportuno. Je li bila dobra namjera,nečija, da prije 50 000 doda homonidu drugi mozak. Koliko težinu ima riječ, povijesna između Kira i Kreza. Ukratko Krezu nije bilo dovoljno materijalno bogastvo nego je želio i bogastvo slave. Loša procjena, loši savjetnici, izgubio rat, dao svijetu poruku, što bi bilo da su Jonjani pobijedili i završio na lomači. Spasila ga je riječ. Kir sjedi na prijestolju a Krez se već dobrano peče. Vidi Kir da ovaj nešto govori, naredi da razgrnu vatru i da mu ga dovedu. Slušaj, nisi vikao, ni molio za milost a vidim da si nešto govorio. Da kaže Krez ponavljao sam riječi Solona, da čovjek ne može tvrditi kad je bio sretan u životu do trenutka prije smrti. Kir ga poštedi i do kraja života bio mu savjetnik. Ako se uzmu primjeri iz bliske povijesti, od Uljanova, obečao seljacima zemlju koju nisu nikad imali, pa uzeo njima dao radnicima, upao u klopku "škare cijena" izveo NEP a usput likvidirao par miljuna. Nasljedio ga "željezni", nije trpio ni dohodak ni profit ali miljuni su nestali netragom, ostali gulagi. Ali oba su bili konstantno u "pravu". Nemoguće da su u čemu griješili. Preskočimo neke godine ali tehniku vladanja prenio na Balkan, bravar, nastavili šoštari itd. Na vlasti ali nikad da ni u ludilu pogriješe. Isto se nastavilo i poslije 1991. A da li ima ipak u nas odgovornosti. Ima. Birači će nas kazniti, kažu. Sjajno. Doveli su nas u ovu situaciju a kazna im je da više nemaju nezaslužene velike plaće, i ostale privilegije kao da su od Boga dani. Izgube izbore, ali se opet jave u sljedećem mandatu, kazna im je jedino kad izgube izbore.
T