Triatlon klub Varaždin

Kad dan tako lijepo počinje,četvrtak 18.07.13. Sunce se prikaže na svom stalnom predivnom jutarnjem mjestu,boje meko kuhanog domaćeg žumanjca. Izazove me na sunčanu jogu. Sve tegobe nestanu psihičke i fizičke. Ljeti sam tajfun, ma kaki Andromeda izmaglica a zimi sam krepana zmija.
Lijepa gesta potvrdila je, idilično jutro. Kao premijer u sjeni dobio sam poziv na bakalar, na dva načina. Uz dužno poštovanje i zahvalu otklonio sam poziv, ne zato da nebi imao što reči, na summitu, tj spasiteljima nacionalnog posrnulog gospodarstva. Nego nemam toliko novaca da si priuštim tako skup ručak i domjenak. Ja sam u penziji i to poduzetničkoj oko 2000 kn pa će premijer, bivši i sadašnji trudbenici imati razumjevanja što neću biti nazočan. Da sam našao sponzora za domjenak došao bih. Mada čujem da su neki reklamirali kvalitetu bakalara i tražili povrat za plaćeni ručak.
         A koja i svrha da me aktualni premijer treba slušati, kad sam ja nitko i ništa. Na stranu da sam sve ovo naše glavinjanje predvidio a nadavao se i savjeta da su me zaboljeli prsti od piskaranja a i razderao sam tri para glasnica, pa sam promukli kao onaj poznati naš politik. Premijer je dobio mandat a ja sam si ga sam dodjelio, to nije isto. Ja smijem griješiti on nesmije a to isto kao i kod mene vrijedi za one koji su otišli sa funkcije. To što sam ja slučajno sve pogađao to nema veze sa stvarnošću. Ima poslovica da i čorava kokoš nađe zrno a uostalom ja sam priučeni ekonomista i životu sam išao pet puta u prvi razred.
          Sve što je rečeno može se podvesti pod naknadnu pamet, osim za mene i nekolicinu koji su to stanje pojašnjavali i predvidjeli.
Za svakog bi mogao nešto dodati, neki biser, ali neka im bude. Nismo baš imali sreće, pod jednim provedena privatizacijska pljačka, jedan se hvalio kako je puno zaposlio ljudi, ispalo da u državnim službama. Neki su bili bezlični, situacija ih je preticala, jurili su sjenke budućnosti, odnosno bili uvijek u zaostatku. A gospođa koji stalno ima nešto za reči, pamtim ju po izjavi Kud Ivo tud i ja. Stoga ne vidim na opće iznenađenje da za njega nije bilo mjesta. Ako ništa drugo imao je senzacionalni PR i marketing.
       Bez da mi je namjera nekog uvrijediti ako je neko mislio nešto pametno kazati a ne i napraviti, kao gospođa. Ona i njezina desna ruka koliko je poznato uzimale su kredite i krpale rupe. Čak im je u dva kvartala porastao BDP. Je, sa tuđom akumulacijom.
A da je tome tako u jutarnjoj radijskoj emisiji dosolio je na našu otvorenu ranu Krešimir Sever, sa svojom poznatom mantrom. Kaže ako padaju plaće, ima manje poreza za državu , manja potrošnja, pa manje plaće i td. To sam ja davno napisao samo u putpuno drugom kontekstu.
Ali priklonio bi se njegovom razmišljanju da vidim kak će riješiti 3% propračunska manjka i 60% javnog duga od BDP-a. To je za njega špansko selo jer bi on za svoj model morao koristiti model od ambiciozne gospođe koja isto toliko zna o ekonomiji ko i on. Lako je dijeliti kad se ima a kada se nema onda se treba pronači neka budala koja će osmisliti novo stvorenu vrijednost, ma kako se ona zvala. Od Marxa, do današnjih toretičara, .zarada, prihod, profit, dobit. Već sam sam sebi blesav, ponavljajući Marxa a i Sverdloski univezitet kad je Staljinu pukao film i zabranio daljnje muzganje teme.
Tu se u potpunosti slažem sa Karamarkom koji kaže da je sadašnja Vlada najgora do sada. Je i potvrđujem da je ne samo u novijoj Hrvatskoj već i u onoj propaloj. Najgora je jer mora sve lopovluke i nerad srediti. Ne bih želio biti u koži te Vladi. Nema puno mogućnosti a ni izlaza, pored svojih loših ministara i situacije, percepcija će biti i tako ostati da je najgora.
Da zaključim gospodo treba raditi i zaradom inovirati proizvodni proces. Primarni sektor, primarn, primar, prima, prim...... Žalosno da nam to nejde, Kokice koje nesu jaja se ne kolju. Izlaz iz krize zamišljen je sa očekivanim pristupnim fondovima, a njih neće biti jer smo u limitu Maastrichta. Petrica je upozoravao ali nitko nije mario. Sada se  mora prodati ono što ni ja nebi prodavao.
     Javili se spasitelje retoričare, ima koji su se sada sjetili da su nam plaće prevelike a i penzije. Za primjer u Srbiji je prosječna plaća upola naše pa sada Hrvati rado otvaraju u njoj u firme a i sve više se uvozi iz Srbije jer cijena proizvoda niža zbog nižih ulaznih troškova. Spomenuta plaća, energenti uz pomoć Rusije a i ostalih bivših sovjetskih država. A kad sam ja rekao krenimo prema bivšem SSSR.u???
       Što se tiče gđe Lagard, biće zanimljivo kad  Kina polako zakoči svoj razvoj, neće više Kina kupovati visoko tehnološke proizvode. Biće manje zarade u EU. A naša strategija je usmjerena na EU. Kad sam rekao ne u EU pod tim uvjetima. Držimo se EU kao pijan plota. Sad se kasno kajati poslije onog..... A još će biti i dramatičnije ako nam koncept padne. Sve smo rasprodali, pokrenuli ništa a EU nam zamrzne fondove. Gore naknadna pamet a dolje tu gdje sad pišem kratka pamet. Što sad. Pa mi nikad nećemo na zelenu granu, ostaćemo vječiti vazali... Krčmar je stigao sa računom, pet godina nema rasta, tak neki vanjski tvrde a domaća opozicija želi opet vlast. Pa već 15 mjeseci priča da će izaći sa svojim programom. Ja bih im dao da na tom programu Vladu.
Petrica da Krčmar od Bakalara

Za razliku jedne nemirne noći kolege Pavića. Noć je ipak za pajkiti, ja sam uzeo malo više noći za prevagu razuma. Prijašnjih godina bilo je, da nema domaće trke na koju nisam išao, od sada će ih biti sve manje i manje ćemo se viđati. Samo mijena prava mijena jest.
Za mene je Memorijal bio da se oda pošta našem kolegi. Pravnik, javni tužilac, odvjetnik, triatlonac i kolega iz kluba. O njegovim sportskim uspjesima sve je poznato i puno puta rečeno. Možda da se pohvalim da sa izostankom Nenada ostao sam sam na svim Memorijalima, računajući i na onom od Nikole.
Kako je kolega bio pravnik, dakle formalista, ne bi se ljutio da se progovori o sportu koji je bio svima nama zajednički.
O samoj trci i rezultatima sve znate, o onama, tek nas čeka rezultat. Memorijal je samo produkt naših odnosa u HTS-u. O samoj organizaciji neću ništa kritički pisati, zbog nekadašnjeg članstva u TK Zagrebu, ali možda da se skrene pažnja da staza za bic na Jarunu nije za zabranu zavjetrine. Prvo na nekim mjestima lijevo su zatvoreni, puni ležeći policajci, ostaje prolaz u sredini ili desno. SVI idemo na srednji a negdje je udaljenost od jednog seta ležećih do drugog manja od 200 m. Pa kako onda poštivati zabranu. Tehnički teško. Ne treba isključiti ostale posjetitelje Jaruna.
Drugo, da bi se poštivala pravila treba biti i nekakvog znanje. Ni jedno preticanje, barem kod mene nije bilo po pravilu ITU-a. Nepravilnim prolaskom onog koji pretiče istog trenutka gura preticanog u kaznu. Dakle nije dosta biti na par trkica i sad sve znaš, nego treba malo uzeti i Pravilnik i pročitati. Nije preticani takmičar skot kojeg možeš proči kako si neko zamislil.
Između ostalog imao sam i dva ulaska na bic stazi sa desne strane, kak to tumačiti. Neki se bave triatlonom a da o njemu neznaju skoro pa ništa. Dakle voziš svoju trku a da nebi bio u zavjetrini morao bi smanjivati brzinu. Toga u ITU pravilima nema. Ima i pravilo blocking.
Prije osvrta na razinu HTS-a. Mali odmak na neke konkretne primjedbe. Prije trke kolege Prvan, Dikon i ja, malo smo bistrili neke teme i na neke moje kritike Dikon kaže da sam ja stalno protiv nečega. A kad je Dikon zaiskrio, kad sam rekao da je izlazak iz vode bez veze, pa skok. Ove godine smo bili pošteđeni. A to je minorni problem prema potpunoj anarhiji u organizaciji HTS-a.
Mogu sebe samog demantirati, kada je nedvojbena svrsihodnost, opravdanost, onda nemam ništa protiv. Primjer trka na Bledu i Veldenu, olimpijski. U Veldenu je organizator napravio pravu marketinšku feštu već od plivanja. Izlazak iz vode, i ne mogu ni zucnuti da mu je to bez veze kad je izlazak uronjen u vodu i dvojica svakog plivača doslovce izbace na suho i to dva puta. Za prvi krug se trči i skače u vodu a za drugi se izlazi za tranziciju. I to pred publikom na šetnici. na klupama odmah do tranzicije, pred otvornim terasama kafića, restorana i pred prozorima vila. Ako sam naporan onda je to izraz određenog svjetonazora. Prije objašnjenja, moram se odrediti. Nisam bio zadovoljan radom UO kad sam bio ja član a ovo sada je bez komentara. U kvaliteti vođenja HTS-a ne može se usporediti.
Zašto sam staro ćangrizalo. Malo se kužim u strojarstvo pa ću vam odati jednu tajnu. Svi vi koji vozite auto, u svakom trenutku može vam odletjeti kotač da ne bi bilo jedne zakonitosti a zove se čvrsti dosjed. Dobro kotač je pričvršćen vijcima, to nije ni bitno toliko, jer je na glavčini a ona je i vezana na krajnik, ni to nije toliko bitno. Bitno je da samo spomenuti dosjed funkcionira. Na osovinu dolazi ležaj u određenoj toleranciji/ mikroni/ najčešće u H/h polju. Ako nije postignuta određena preciznost selite se u neku drugu dimenziju. Isto takva preciznost postoji kod mene, nema planskog pristupa i vođenja firme ako se ne držim zadanih pravila. Ima još, ima pravilo u računovodstvu. Isto sve mora biti u savršenoj ravnoteži može i preciznosti. Dakle jedna preciznost iz tehničkih nauka druga iz društvenih nauka. Temelj računodostva za jednostavnost je kontni plan. Konta. Kao raspelo. Lijeva strana mora odgovarati desnoj. Primjer, kupi se roba i proda. Materijalno ulaz i izlaz, ali u isto trenutku se na novčanom kontu mijenja. Ulaz jedan iznos na izlazu drugi. Otvara se konto za razliku višeg iznosa za prodanu robu. Ali je moguće da roba nije plaćena otvara se konto sumnjiva i sporna potraživanja. i tako dalje. Sad sam bio jasan, ja sam limitiran i ograničen u svjetonazoru. Lako je recimo slikaru, na slici može ubaciti likove lijevo desno, neće se nešto posebno dogoditi ako je apstraktna. Pa čak i kod potreta se može napraviti cirkus/Picaso ili Dali/
Veliki uvod za HTS. Nakupilo se toga godinama i taj teret se neće lako riješiti. Zbog sitnih osobnih interesa, animoziteta, osoba koji se nisu u životu profesionalno dokazali, napravili su nered. Nakupilo se negativne energije. Ima ljudi od znanja i sportskog backgrounda, ali se drže po strani od onih koji su galamđije i na silu bi htjeli biti netko. Na žalost društveni status se dugo treba graditi da se stekne društveno priznanje s osnova određenih kvaliteta.
kad sam pogledao malo unatrag,  bila su neka bolja vremena u odnosu na kvalitetu naših elita. Sad su sve nam susjedne zemlje dominatne u takmičarskom smislu. Gdje je greška.
Imamo proizvod, ako postavim problem marketiški. Nismo se izborili u društvu za sport koji je atraktivan u takmičarskom smislu ali i u samoj grupi sportova.             
Proizvod je tu ali marketing 4 mix nema. Nemamo cijenu, još smo si ju  sami srozali, promocija skoro pa da je nema, na težinu i atraktivnost sporta a prodaja i distribucija-ništa. Tonemo i to uporno. Svake godine manja doznaka od HHO-a.
Mi umjesto da organizacijski širimo priču/triatlon/, činimo sve u korist svoje vlastite štete. Kao da nam je razum izostao, sve činimo od upravljanja resursima /Vilić/ organizacije, do provedbe da si zakompliciramo život umjesto da nam trke budu bogatije sa brojem takmičara. Postavimo sve uvjete odbijajuće za individualca a time i budućeg triatlonca.
Na spomenutoj trci u Veldenu nije bilo nikakvih posebnih zabrana. Prije nje je bila je trka u Portorožu, od svih zabrana bilo je samo zavjetrina muško žensko muško. Za Velden je vrijedilo ko kako hoće, može i u grupi. Bila je jedna posebna, automatska diskvalifikacija, gubljenje opremena po stazi i bacanje., Na bic stazi od 43 kn vidio sam samo dvije vrečice gela od 600 takmičara. Sve to navodim da sam oduvijek bio da imamo široku bazu takmičara, kao i onih koji mogu doprinijeti kvaliteti organizacije a ne u ova recesijska doba još si uskraćujemo mogućnosti.. Po Zakonu o sportu mi smo udruga građana. I ne vidim razloga da se HTS privatizira.

Građani pobijedili banke, već par dana jerohinske trube, trube. Povijesna pobjeda, novinari su neumorni.
A jel baš tak. Naravno da nije. Osobno mislim da je tempirano sa ulaskom u EU. Prije se ni jedan sudac ne bi usudio donijeti takvu presudu, ako i bi, bilo bi pritisaka. Intervencija. Mnogi su imali koristi od tih kredita. Ne samo banke, ni uprave ni direktori, ni zaposlenici nego i van banaka. Dosta sam žuči prolio pisavši o bankama, tu i mislim na regulatora NBH. Guverner je dobivao priznanja. Malo se glasića čulo i o drugom mišljenju. 
Pa u čemu se sastoji ta povijesna pobjeda. U ničemu.
Imamo zakone ako ih se poštuje i čita. Sredstvo plaćanja na području Hrvatske je kuna, po zakonu. Tko je dozvolio da se koristi strana valuta.
To je relikt prošlosti, kad je prijašnja država otišla kvragu, onda je nastao nered. Svi smo učestvovali u tome i spašavali dinar pretvarajući ga u DEM, Sch, CHF, $ ili u tursku liru. Samo ne imati dinar. Doduše malo prije toga bio je rigorozan zakon, čuvala se suverenost države sa nacionalnom valutom. Kakva je to država koja ne poštuje svoje običaje, civilizacijske tekovine,...ili svoj novac. To nije država. Pa je tako u Jugoslaviji bilo kazneno, pardon krivično djelo, ne poštivanje dinara. Moglo se imati devizni račun, privatni, poduzeće, pa i nerezidetni račun. Ali obračun u tuđoj valuti, ne.
A sadašnje banke su uzimale kredite u EUR-u i plasirale ga u CHF, dale jadniku kune a zadužile ga sa CHF-om i udarile valutnu klauzulu. Jest da je svaki odgovoran ako je poslovno spodoban.
Međutim u EU kao potrošać, netreba običan čovjek biti finac minister da shvati kojekakve umjetničke forme bankarstva-alate. Francuski ključ ili kombinirke. Nego mu mora sve na tanane objasniti i ono sitno napisano.
To je što se tiče nacionalnog ponosa. Možda mala digresija, ko se sve sagne ako je na ulici neka lipa. Nitko, još ju šutne da ju ne gleda. Osobno sam se uvjerio da u Njemačkoj kad je još bila DEM, situirani ljudi su se sagibali da bi podigli sa ceste par pfenniga. To je pitanje kulture i nacionalnog ponosa.
A drugi dio presude, promjena kamata. ??? potpisani ugovor a gazda banka mijenja uvjete. Opet Zakon i to o obvezama. Tu su banke pokazale svoju moć i ćud. Otimači, ni Ali Baba sa svojim hajducima nije bio tako uspješan.
Pljačkaš da bi opljačkao banka, preuzima rizik, da ga se uhvati, zatvor a ponekad i krene ukrivo i ima nastradalih. Na stranu sa motivom. Banka, pod okriljem institucije sistema, otima. Pa kad joj usfali da, da gazda da miljunske bonuse upravi, digni kamatu jadnicima. No EU su im sada ukinuli enorme iznose. Dakle banka otima i to bez ikakvog rizika. Da ali tu ne staje spirala otimačina. Kredit se recimo da za stan, da se i graditelju stana / dva puta veća kamata nego u EU/. Za par godina otplate kredit stana se povečao umjesto smanjio. Kredit se nemože vraćati, ovrha. Kvadrat stana gradio se po 2000 EUR-a, sad ako se proda za 1000, super. A ko ga može kupiti, pa najvjerojatnije oni koji dobivaju enorme bonuse.
I onda ide pokajnička izjava banaka. Sve mo radili po zakonu. Iskrene čestitke na poštenju.
Gore navedeno su posljedične činjenice. A gdje je problem. Po meni glavni krivac je regulator a banke su pokazale grazmljivost, po padu prihoda zbog recesije, profita i extra profita, uveli su valutnu klauzulu-promjenu ugovorene kamate. Za što nije bilo osnove jer je inflacija bila neznatna a tečaj je bio fiksiran i to od regulatora /NBH/
Veselje zbog presude, ništa ne mijenja poziciju otplate kredita. Da bi presuda bila pravomočna treba Viši trgovački sud potvrditi. Banke su već najavile žalbe, ide se u obijesno parničenje koje može potrajati, ako sud ne ubrza slučaj. A svaki protok vremena može i banku namjernu odvesti u stečaj i neće imati tko vratiti preplaćeno. Presuda bi i mogla pasti baš na valutnoj klauzili, jer je dozvoljena prema Zakonu o obveznim odnosima, osim ako ne podpadne pod verziju ne vremena.
Petrica Kamatar   

 Pa kada se svi pripremaju za proslavu, ajde da se slavi. Ipak je to povijesni događaj koji će nas povijesno obilježiti. 01.07.13. veselje a možda će biti i plača i plaća.
 Kako su nam terminski problemi dolazili, moja predviđanja su se potvrđivala, nisam nigdje pogrešio a ni zgrešio. Sažetak pristupnog veselja često se spoticao na nedoraslosti i nezrelosti potpisanog dokumenta. Nismo još ni ušli a naši vrli potpisnici su odlazili na propitivanje što smijemo a što ne. Pa nam se dogodi gaf da baš na dan pristupa imamo problem da smo potpisali ali bi sad htjeli nešto drugo. I onda se još podjele priznanja za potpis a da se nije ni pitalo što potpis znači.
To sam već napisao da se samo pitalo gdje je olovka.
U širem smisli pristupa, poznato je da zajednica počela sa ugljenom i čelikom i onda je uletjelo zajedništvo da bude nešto slično kao USA. A to nemože biti. I to sam ne jednom objasnio da zajednička validna valuta a svaka država daje drugačiju društvenu produktivnost. Novac mora imati vrijednosnu podlogu, a tu su i neke anomalije kao inflacija. Kako tu fiziku spojiti ili objasniti, tko je dobio čar a kome gaće na štapu.
Majka svih pitanja ili da li se učimo na svojim greškama ili još gore da smo guske u magli. Nadam se da poštovani Radić ne okreće u grobu.
Tko je stavio na papir što je pozitivna bilanca pristupa a što če nam se obiti o glavu. Uglavnom mene muče neke relacije na koje su se potpisnici i pregovarači /naši/ pozivali i tvrdili kak je to sve bilo strašno teško i kak su učinili grandioznu stvar.
Nisam ni euroskeptik ani ni fob. Ali iščitavajući neke povelje i deklaracije daje neku drugu sliku. Slika je nešto drugačija nego što je mi vidimo. Vidimo ono što su htjeli da vidimo a ne vidimo ono što bi trebali vidjeti. Mnoge zagonetke su pred nama jer se nismo pripremili pa će biti i čuda. Sjetio sam se iznenađenja kod slike Blagovijest od učitelja Leonarda. Na njoj je Leonardo doslikao anđela Gabrijela. Budući se Leonardo iščitava na sve moguće načine zbog svojih tajnih poruka. Na rengen pregledu slika nema Gabrijela.
Pa bi se i nama često moglo dogoditi da ćemo se iznenaditi kao i po deklaraciji EU o komunističkim žrtvama. Po EU oni ne zastarjevaju a neki bi kod nas da zastare, je i još su to potpisali. Sad se neki čudom čude u EU kakva su to čudna čudesa. Biće još izneneđenja i na jednoj a i na drugoj strani.
Relacije koje me muče a tiče se čiste ekonomije, protok kapitala, roba i usluga, radne snage....neke i ne bolje spominjati. Ipak konkretno HEP i fiskalizacija, za neki drugi  put.
Idem redom. Kapital, banke tuđe, nisam jednom o tome pisao i o NBH-a, tuđi kapital, koga on prati. Pa prati svoju robu i uslugu. Uostalom mi kapitala nemamo. Stalno nešto posuđujemo. Kad i imamo kakvu bančicu onda politika instalira svojeg bankara da kad nekome treba neki đeparac uzme u toj bančici. Onda neznaš jel se banka zove kak se zove ili je banka Remetinec. U to se nebi štel mešati jer je to ipak posel za institucije sistema. Za robe i usluge ne treba posebno objašnjavati, treba svratiti u naše dučane i zaključiti koji i čiji je lobi. Takozvani uvoz. Izvoz je ekonomska kategorija nepoznata u Hrvata.
Duboki naklon i izvinjenje svima koji izvoze, u njih se u malom dijelu i ja mogu ugurati. Ali što vrijedi kad nam naša izvozna bilanca ni 50% uvozne. Usput ako stavimo u neku koleraciju ispada da izvoznici rade za uvoznike. Što je suludo. Izvoznici nemaju svoj lobi, a ni Javne financije im ne idu na ruke. Svaki uvoz puni vreču bez dna, tj buđet. Nešto carine će sad otpasti iz EU, a iz trečih zemalja puni se blagajna EU sa 75% carine. Jel je netko to problematiziral. Opet će biti problem gdje posuditi lovicu. Baš me zanima da li je napravljena projekcija koliko će faliti u buđetu taj segment.
A radna snaga, i to sam predvidio, EU će uzeti što joj treba a ostali kak je donešeno u pojedinim zemljama, zabrana na par godina, minimum od 7 godina. No ni mi nismo mačji kašalj pa smo uzvratili istom mjerom. Baš su se potukli da dođu.
A jesam se nakritikoval, ipak ima i pozitive. Sad se više neću natezati sa kojekvim budalama i uvjeravati ih u zakon, zakonska rješenja, pravdu i pravicu. Ne iz žepa budem izvadil Treaty i bacil mu ga figurativno u lice. I reči ovako, jesi suveren ali samo do Treaty-a a dalje si nitko i ništa. I Vlada kao i Sabor slobodno neka proljevaju znoj ali opet do potpisa.
Krajna konzekvenca Maastricht, inflacija 3 zemlje+1,5%, proračunski deficit do 3% BDP , javni dug do 60% BDP, pa platna bilanca pa neto dug prema van aj, aj, aj .....jaj, avaj.
Moje iskreno slavlje je bilo da sam otišel izmoliti pomoć.
    Ekipica u proširenom sastavu. Na čelu Alc, za njim Petrica, staklenka i glavom ja. Spremimo se na hodoćašće na Bistricu. Svo četvero pograbili bicove i pravac peglaj prek bregova Ilije, Bele do, moderno je kazati krajnje destinacije.
Da imam mira, spojio sam Alca i Petricu neka oni mudruju po putu a staklenka je staromodna vjernica pa ću biti miran i slobodan u svom naumu.
Teško mi je mene definirati kao vjernika. Ja sam između G. Bruna i  skolastika.
Uglavnom taj odlazak na Bistricu najviše je zbog moje mame. Onda sam najbliže njoj. Zahvala za njezin trud i strpljenje sa mnom.
Dolaskom prvo, kupim svječice, pa oko oltara da se okrijepim duhovno. Spustim se na kalvariju, zapalim svijeću za sve otišle, a i one koji će morati otići. Obavim sam postaje. Poslije duhovne treba se i tjelesno okrijepiti, uzmem doping /sendvić i domaće pivo/ pa nagazi bic. Natrag umjesto naumljenog brzog povratka, izdajnički se vjetar digao i ništ od zacrtanog vremena.
Petrica Biciklista.

video 

 

 

 Iz Petrove opet cendraju, nemaju krvi. Pa su mi uputili uhidbeni nalog, bolje reči potjernicu za mnom. Šalim se, lijepo su me zamolili, a mene netreba puno moliti. U taj čas smo skovamo plan, Petrica i ja. Zaključimo da ne bi bilo loše odbicati do Zagreba, budući me ove godine čekaju teške utrke, nekoliko dugih triatlona pa da se napravi nekakav trening. Ponekad treba i trenirati a ne samo ubirati lovorike sa postolja.
I tako nas dvojica rano, zaranimo, dok je još bio mrak. Zavjetrina je bila zabranjena, ali ne leživraže Petrica se uporno šlepa, meni pukne film, stanem i iz bica mu iščupam sic i bacim ga u Muru. A njegov bicikl sam gurnul u jedno selsko dvorišće. Eto sad se vozi. Ipak sam ja predsjednik kluba iako nas je samo dvojica u klubu. Dalje smo išli kak i prije on u zavjetrini, vozil sam ga iza na gepeku. Kad već idemo u Petrovu mogli bi usput stati u Kušlanovoj. Prošli smo Svetice, ta ulica me vratila u devetdesete kad sam u živo sreo Zvonimira Rogoza. Duhovno sam se pripremao za ispit, uspostavio sam mentalnu komunikaciju prema profesoru sugerijajući mu da sam odličan student. Time sam imao pozitivnu situaciju i psihološku prednost, i uvijek u grupi sam se prvi javio da izvlačim pitanja. Kad sam bio na vrhuncu sa prijenosom misli, iza mene je netko počeo remetiti prijenos misli. Naime čulo se glasno struganje po asfaltu  ššššššššš..........ššššššš. Pokušam se disktretno okrenuti  i vidjeti tko to proizvodi. Bacim pogled preko ramena a ono Rogoz, doslovce vuče noge za sobom. Starina je bio na razgibavanju, svaka mu čast, sa 92 g. dobio je sina.
   Stigli smo do Kušlanove u 6 i 16 minuta, malo smo kasnili, to zbog obiteljskih razmirica.
Spustimo se niz nagib na košarkaški teren, odmah nam je bilo jasno da smo došli ko Martin Zagreb Martin iz Zagreba. Nije bilo novinara ni kamera. Pitam prisutne gdje naš najpoznatiji maratonec, je gospon otrčal je na Sljeme.
Zbog ovog debakla čut će me klupske tajne službe, dal sam im veliku plaću a one tak rade. Sad kad smo u EU umislile se da više netrebaju raditi, ne tek sad treba zapeti. Sad trebamo" prave tajne špijune". Nema odmora dok traje obnova.
Kad smo već u Kušlanovi napravili smo tisuću sklekova a da se nismo ni oznojili. Kakvi su to sklekovi trebate doći vidjeti u Kušlanovu. Kad smo se fest zagrijali malo smo jurili po tartanu i onda smo skoknuli do Petrove. Ja sam istočio par miljardi trombocita a Petrica se u međuvremenu nabacival zgodnoj crnki. Separator je bio zadovoljen za manje od sata, pa smo otišli na gablec, Petrica na pivu ja na škarpinu. Zbog Petrice nisam bio na TV, /ni tu ni bilo sreće/ prilog je napravljen s pirotehničarima.
Poslije smo malo ljunjali po Zagrebu, posjetili Petricu da ga možda nisu fkrali, ipak je to vrijednost, ne toliko umjetničko-kulturološka već što je od bronce.
Doma je vozil Petrica, mene i svoj bicikl.   

 video klip

Prvenstvo Hrvatske 22.06. u sprintu. Zašto ne. Vu Varaždinu, pa kak bi to mogel propustiti, ali nemam licencu hrvatsku, imam slovensku i austrijsku. Te ne vrijede. I talijansku nisam mogel dobiti. Dobio sam odgovor da više nisam Leonardo da Varaždin i od sada me zovu licencirani Giovanni Lola Pescatore. Sa naglaskom na srednjem imenu, kao ono Lola bekrija.
Iako sam imao poziv na Ambrož triatlon kod pajdaša ja sam se odlučio za Varaždin. Temelj te odluke je bio tel.razgovor za velecjenjenim kolegom Damirom Živkovićem koji je u suradnji sa glavnim tajnikom pozvao me da budem u Varaždinu da riješimo sitni problem. Doduše ja sam sve jasno i bjelodano opisao pismeno i pisano da sam oštećen u jednom dijelu mog curriculum vitae. Na tu pisanu predstavku nisam dobio odgovor, kada sam ispostavio račun za štetu, ubrzo je stigao poziv na razgovor. Na koji sam uredno došao uređen i obrijan.
Dolaskom na Aqua, prvo sretnem kolegu Dikona, član UO, koji ništa nezna o mojoj predstavci.Dok tajnik tvrdi suprotno. Naletim na pozivatelja Živkovića, koji kaže da će mi sve objasniti glavni tajnik, kojeg je nazvao i da će se mi javiti. Čekam pola sata. Ništa. Nazovem ja tajnika, on je na Jarunu i kaže da mi nemože pomoći. Kao da meni treba pomoć. Samo da mi je znati  zbog čega su me zvali ????  Pa nisu valjda očekivali da ja za njima cupkam po Aqui ko mali Francek. Takvu sramotu još nisam doživio
Samo su potvrdili da je HTS u rasapu, da se nezna ko pije a ko plaća. A da, plaća ugled institucije HTS-a.
Bilo bi zanimjivo da sam ja oštetio nekog svog poslovnog partnera i da je on zatražio pismeno obeštećenje. Ja mu ne odgovorim. On me tuži. Ali ga u benevoletnom tel. razgovoru pozovem na sastanak na koji ne dođem ili dođem bez konkretnom stava da mu pružim zadovoljštinu. Vjerojatno bi me smatrao bezveznjakom bez morala i kućnog odgoja.
Stoga ljut ko ris na samog sebe jer sam pristao da naprave budalu od mene, odem na olimpijski triatlon. Prvo, jer sam se u Veldenu prisjetio jednog pajdaša koji je odavno zauzeo neko drugo mjesto u svemiru. S njim sam u mladosti puno pokera i prefa odigral. A drugo olimpijski će me ohladiti od ove svinjarije sa sastankom. Treće neću nastupati ni na jednoj trci gdje me se tretira kao individualca u vlastitoj domovini, bez licence a EU mi je potrebna od gornjih tri samo jedna.
Ohladio sam se iako je bilo vruče da se na asfaltu mogla peći jaja. U vodi je bilo ugodno, na bicu hladio me je vjetar ali na trčanju je bilo sparno. To trčanje me opet vratilo u Velden na kraj trke, ne na peti kilometar kad mi je direktor trke Werner Uran dao hladnu limenku pive. Ulaskom u cilj zgodna tetka mi dala finišer medalju ali i pola litre točene hladne pive.
Posebno zadovoljstvo bilo je proglašenje u Casinu Velden, poznati sponzori, poslovni ljudi iz privrede/ulazimo u EU treba uloviti neke veze za moje proizvode/, javne osobe iz svijeta estrade, predsjednik Austrijskog triatlon saveza, osnivači Alpe Adria kupa. Hannes Burger i Miro Kregar. Zadnji spomenuti bio je prvi u svojoj kategoriji M 50 a poznat je kao Extreme man 2008 kao viceprvak svijeta na Hawajima /10 km plivanja, 410 km bicikla i 84 km trčanja./slika u članku Velden/. Kad ćemo mi imati takvu organizaciju utrka a ne da svaki gura svoje sitne interese, ili opstruira i ono malo korisnog u HTS-u.
Taman kad sam završio sa mojim mislima iz prošlosti, prošlo je i 3 sata veselja triatlona. Pospremio sam opremu i popio pivo, hladno, za mog partnera pokeraša.

Petrica Naivac, a nisam iz Hlebina.

20.06.13. Toliko  mi fali vremena da bih mogao zaplakati. Plačem i zbog kratkoće dana, poznato je da moj dan svaki dan traje 25 sati. I sad u taj košmar uleti mi Bandić sa suportom, novinar Bilić, dramatičnog i afektiranog postavljanja pitanja. Pored toga pitanje je zdravog razuma i opstojnosti naučnih temelja.
Inače se Bilić proslavio u Temi dana/prije mjesec dana/ sa gostom, bivšim uspješnim premijerom. Koji je preporodio gospodarstvo Finske. Između bezveznih pitanja postavio je glupo pitanje. Kao stručanjak da li nam želite pomoći. Finac je fino odgovorio da ne bi mogao jer ne poznaje našu situaciju. Samo neobrazovan čovjek može zamisliti da srediti gospodarstvo Finske, isti postupak možeš primjeniti u Hrvatskoj, Rusiji, USA ili Zambiji a može i Gambiji.
U Temi dana sa Bandićem  imao sam dojam da je intervju naručen, uglavnom trebalo je umiriti cijenjene zagrebčance da piju najzdraviju vodu sa tvrdočom garniranu sa toksičnim tvarima... kak je napisao jedan dnevnik.
I sad dolazi volej, čim sam se vratio sa trčanja odmah sam kupio novine i pao u iznenađenje, kaže Bandić.
No da ne gubim vrijeme zbog ovog gore, nego zbog izjave koju već dugo Bandić ponavlja kao Amen poslije molitve. Ja sam ga čuo deveti puta, da je u Zagrebu 3 /tri/ puta manja nezaposlenost nego u Hrvatskoj. I sad je tu nezaposlenost ponovio ničim izazvanim, valjda sugerirajući da je za to on zaslužan.
Namjerno se nisam htio javljati prije, naročito zbog izbora. Čekao sam da se neki stručnjak javi da tu nekritičku tvrdnju demantira. A nije ni ministar Ostojić ni njegova ekipa, u predizbornoj kampanji.
Morati će to učinitio netko ko ima Bocconi certifikat.
Dakle tko je za to zaslužan, netko, pa normalno, tko svako jutro trči. Notorna je činjenica da je Zagreb pored toga što je predgrađe grada koji je odavno u EU /Varaždin= Mali Beč// ipak capital town of CRO.
A ko je još zaslužan da je u njemu manja zaposlenost. Pa sve institucije vezane na EU ili neke svjetske, recimo banalne, ambasade, konzulati ,banke, civilna društva etc....neće otvarati svoja vrata u Sračincu ili Špičkovini. Normalnu u capital town, ma kako se on zvao. Zaboravio sam domaće kompanije, recimo INA, sva sjedišta i skladišta je ukinula u provinciji, i u Varaždinu i sve preselila u Zagreb, vjerojatno je onda i zaposlenost porasla u Zagrebu a pala u provinciji.
        I sad kakvu tu ulogu ima jadnik koji svako jutro trči.
Ja svako jutro trčim i radujem se da sam zaposlio sve te ljude u bijelosvetskim institucijama. A za proizvodnost i produktivnost, baš me briga, to je nekaj s čim neznam delati. Nema odmora dok traje obnova.
Petrica Poslodav/itelj/ac